MANJINE I MEDIJI NA ZAPADNOM BALKANU - RRPP

1991. godine i po njemu je u BiH živjelo 4,3 miliona stanovnika. Međutim, rat u kojem je, po
podacima Istraživačko-dokumentacionog centra (IDC) iz Sarajeva, poginulo oko 100.000
ljudi te ogromne migracije stanovništva usljed borbi, ali i etničkog čišćenja, potpuno su
demografski destruirali državu.
U Bosni i Hercegovi žive tri konstitutivna naroda – Bošnjaci, Srbi i Hrvati (gruba procjena –
Bošnjaci 48%, Srbi 33%, Hrvati 14%, miješani 5%...). U odnosu na popis iz 1991. godine
broj Bošnjaka se povećao, Srba ostao isti, a Hrvata smanjio (sve u okviru 44%). Ipak, riječ je
o procjenama i nezvaničnim parcijalnim popisima, tako da se prave brojke očekuju nakon
popisa stanovništva koji je konačno najavljen za proljeće 2013. godine.
Zvanični jezici u BiH su bosanski, srpski i hrvatski. Ti jezici su identični u 95% riječi. Prije
rata to je bio jedinstveni jezik: srpsko-hrvatski, kojim su govorili stanovnici Srbije, Hrvatske,
Bosne i Hercegovine, Crne Gore i djelimično Kosova.
Medijska scena BiH
Prema podacima Regulatorne agencije za komunikacije (RAK), 2011. godine u BiH emituje
195 elektronskih medija, od toga 148 radiostanica (uključujući i tri u sastavu Javnog RTV
sistema BiH) i 47 TV stanica (uključujući i tri u sastavu Javnog RTV sistema BiH).
Zahvaljujući oštrim tehničkim, programskim i finansijskim kriterijima za dobijanje dozvola za
emitovanje i opštem sređivanju stanja u frekvencijskom spektru, suzbijena je početna anarhija
u elektronskoj ponudi. Broj elektronskih medija je relativno ujednačen zadnjih sedam
godina. 28
Po podacima Vijeća za štampu BiH u 2009. godini je izlazilo 12 dnevnih novina (dvije su do
zaključenja ovog teksta ugašene) i 184 druga izdanja, magazina i časopisa u različitim
vremenskim intervalima. Generalne i druge specijalističke servise imaju tri novinske agencije
(dvije u FBiH i jedna u RS-u). Ne postoji državna novinska agencija. U zadnje četiri godine
pokrenut je veći broj informativnih online portala i oni sve više postaju izvor ekskluzivnih
informacija, mjesto javne debate, ali su nekad podložni i reinkarnisanju govora mržnje i
prostačke komunikacije, što je fenomen koji inače generalno zahvata ovaj najdemokratskiji
medij.
U BiH je uspostavljen tzv. dualni radiodifuzni sistem u kome su uslovi za davanje dozvola i
tržišna pozicija javnih i komercijalnih stanica izjednačeni. Međutim, komercijalne radio i TV
stanice su godinama isticale da su stavljene u nepovoljniji položaj jer su javni servisi imali
dozvoljenu visoku minutažu za reklame, čime u podjeli marketinškog prihoda medija uzimaju
veliki udio, a njihova javna funkcija bi trebala, prije svega, da bude podržana naplatom RTV
takse. Regulatorna agencija za komunikacije je stoga od 2012. godine počela primjenjivati
novi princip, pri čemu javnim RTV servisima nije moguće prenošenje dodatne dvije minute u
prime time (po satu TV stanice imaju šest minuta za marketing i bila je dozvoljena distribucija
minutaže do dvije minute). Promjena se ne odnosi na komercijalne medije. Javni servisi su
izrazito nezadovoljni ovom odlukom. S druge strane, tri emitera javnog servisa oslonjena na
skromni iznos mjesečne takse, čiji je stepen naplate doduše u 2010. godini povećan i iznosio
28 U 1996. godini u BiH je emitovao 121 elektronski medij (92 radio i 29 TV stanica); u 2000. godini 281 radio
i TV stanica (210 radiostanica i 71 TV stanica). Od tada nastupa trend smanjivanja. U 2005. godini broj
elektronskih medija iznosi 183, i od tada je više-manje ujednačen. U međuvremenu, ekspanziju doživljava broj
štampanih medija. U 1995. godini izlazila su četiri dnevna lista i tri informativno-politička nedjeljnika), u 2000.
godini šest dnevnika i 10 informativno-političkih nedjeljnika. Tiraž novina se uglavnom krije, iz kvaziposlovnih
razloga. Procjenjuje se da dnevni tiraž 11 novina ne prelazi 90 hiljada primjeraka.
33