MANJINE I MEDIJI NA ZAPADNOM BALKANU - RRPP

4. MEDIJI NA HRVATSKOM JEZIKU
Hrvati u Vojvodini spadaju u red malih manjina – njihov ukupan broj nije veći od 3%
ukupnog stanovništva Vojvodine, odnosno manji je od 1% na teritoriji Srbije. Procentualno,
hrvatska manjina čini čak 17% stanovništva u Apatinu, a u značajnijem obimu naseljavaju i
Suboticu (tu živi najveći broj Hrvata, 16.688), Sombor, Novi Sad, Bač, Sremsku Mitrovicu,
Šid, Rumu i Inđiju. Kao i za mađarsku manjinu, Subotica je politički i kulturni centar Hrvata
u Vojvodini.
Kako je potvrdila Platforma za budućnost informisanja na hrvatskom jeziku u Srbiji, koju su
sačinili predstavnici ove manjinske zajednice koji su ujedno i akteri u njenom svakodnevnom
delovanju, hrvatska zajednica u Srbiji još uvek nema u celini izgrađen vlastiti institucionalni
okvir i do kraja zaokruženu manjinsku infrastukturu. Na to je uticala i činjenica da je ova
zajednica, za razliku od mađarske ili slovačke, manjinski status i zakonske garancije stekla tek
nakon raspada bivše Jugoslavije. 258 Uz već navedena ustavna načela i zakonska dokumenta (u
uvodu), za informisanje na hrvatskom jeziku važan je i Sporazum između Srbije i Crne Gore i
Republike Hrvatske o zaštiti prava srpske i crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj i
hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori, potpisan 15. novembra 2004. godine u Beogradu.
Hrvatska zajednica spada u red onih manjina u Srbiji koje nemaju veliki broj medija ili
programa koji se emituju na njihovom jeziku. Uz Hrvatsku riječ, koja je vodeći štampani
medij, te njene podlistke Hrcko i Kužiš, tu su periodični listovi Zvonik; Glas ravnice – glasilo
stranke DSHV; Miroljub – glasilo somborskog Durštva Vladimir Nazor; i Glasnik pučke
kasine – glasilo udruge Pučka kasina. 259 Zbog toga je tjednik Hrvatska riječ, kako je
naglašeno u Platformi, od posebnog značaja za informisanje na hrvatskom jeziku. Kako stoji u
zaključcima ove analize, ovaj se list „mora dalje razvijati, prije svega na planu podizanja
kvalitete informativne ponude. Ona se također treba uračunavati kao resurs za podizanje
obujma i kvalitete informiranja u ravni lokalnih hrvatskih zajednica (npr., namjenske jedna ili
dvije stranice za određenu lokalnu sredinu)...“ 260 Uz Hrvatsku riječ značajnu bi ulogu u
promovisanju hrvatskog jezika u medijima trebalo da odigraju i mediji od lokalnog,
regionalnog i pokrajinsko-nacionalnog značaja u sredinima gde žive Hrvati. Kako piše
Žigmanov, „kada su u pitanju tiskani mediji, Hrvati bi se trebali na lokalnom/regionalnom
planu informirati na vlastitom jeziku u sljedećim listovima: tjednicima Sremske novine
(pokrivaju cijelu regiju Srijema), Somborske novine, Glas komune (Apatin) i Subotičke
novine. Što se tiče obima, ono ne bi trebalo biti veće od dvije stranice, a sadržaji trebaju
pokriti informacije od lokalnog značaja. Ovdje treba imati u vidu da ni u jednoj od navedenih
novina ne postoji niti djelić informiranja na hrvatskom, što će vjerojatno usložnjavati proces
njegova započinjanja, a gdje, i to se mora uračunati, možda neće ni biti moguće započeti
informiranje.“ 261
Radijski programi emituju se na tri stanice – Radio Subotici, Radio Bačkoj i Radio Novom
Sadu. I dok iza programa na hrvatskom jeziku Radio Subotice stoje profesionalno uposlene
osobe (ukupno četiri novinara) i trosatni program sa snažnim informativnim segmentom, dotle
258
Platforma za budućnost informiranja na hrvatskom jeziku u Srbiji, Hrvatsko nacionalno vijeće, Subotica,
2009.
259
O hrvatskim medijima u Srbiji mogu se naći informacije na stranici Hrvatskog nacionalnog vijeća,
http://www.hnv.org.rs/informiranje_na_hrvatskom.php#tv
260 Platforma, 2009.
261 Žigmanov, T. „Okvir za budućnost informiranja na hrvatskom jeziku u Srbiji (IV)”, dostupno na stranici:
http://radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=8&pid=99&arc=99
347