MANJINE I MEDIJI NA ZAPADNOM BALKANU - RRPP

koje ilustruju tekstove (čak 66% objava koje tematizuju hrvatsku nacionalnu manjinu bilo je
opremljeno makar jednom fotografijom, dok su većina objava koje nisu bile ilustrovane bile
uglavnom kratke vesti i najave događaja).
Njene rubrike su standardizovane i profilisane, uz neizbježni uvodnik koji potpisuje urednica
ili njen zamenik (samo u jednom slučaju bila je objavljena fotografija umesto uvodnika, i to u
broju od 24. avgusta na temu bunarićkog proštenja), tu su rubrike Aktualno, Tema, Intervju,
Feljton, Subotička hronika, Dopisnici, Kultura, Crkva, Kronologija, Gastro, TV program,
Sport, Oglasi i životne priče koje ovoj novini daju prepoznatljivu fizionomiju i omogućuju
preglednost i lako čitanje. Prema rečima urednice, rubrika namenjena pitanjima ostvarivanja
prava nacionalnih manjina i kulturne autonomije je „jedna od okosnica ovoga lista i
koncipirana je tako da sagledavamo kako se ostvaruju prava hrvatske nacionalne zajednice
prije svega, ali isto tako uspoređujemo i sa drugim nacionalnim zajednicama i drugim
nacionalnim manjinama“. 271
Na mesečnoj bazi, u okviru Hrvatske riječi izlazi podlistak za decu Hrcko, te podlistak za
mlade Kužiš, dok jednom u dva meseca izlazi i dodatak za kulturu, umetnost i nauku Klasje
naših ravni. „Kroz Kužiš – mjesečnik za mlade angažiramo dosta mladih srednjoškolaca i
studenata da pišu, pa očekujemo da će se dio njih možda jednog dana uključiti u rad Hrvatske
riječi. Dio naših dopisnika se regrutira upravo iz kulturno-umjetničkih društava jer su
uključeni u neki vid rada i spremni su naučiti hrvatski jezik.“ 272
Visokostandardizovani vizuelni izgled ne prate i tekstovi visokog novinarskog kvaliteta,
istraživačke priče i analitički tekstovi. Na to utiče i misija lista da promoviše hrvatsko
stvaralaštvo i amaterizam što se, ipak, kosi sa principima istraživačkog i komentatorskog
novinarstva. „Točno je da to utiče na nivo kritike jer se često radi o amaterima koji
volonterski rade i onda se svaka kritika doživljava teško. Vrlo malo je osoba iz elite koji su
spremni na jedan uljudan način razgovarati i pisati o negativnim pojavama. Teško je razviti
kritički diskurs i angažirati ljude da se na kritike odgovori na način na koji se to radi u većim
medijima (naprimer, argumentiran tekst).“ 273
Ovo nije karakteristika samo ovog tjednika, to je generalno problem štampanih izdanja (svega
nekoliko periodičnih magazina u regionu može da se pohvali visokim kvalitetom tekstova),
posebno manjinskih medija čija je osnovna svrha informisanje na jeziku svoje zajednice i
promocija kulture, tradicije, identiteta i načina života svojih pripadnika. Obe ove funkcije
Hrvatska riječ u potpunosti ispunjava dosledno poštujući pravila objavljivanja na hrvatskom
jeziku i promovišući sve ono što ima veze sa kulturom i običajima bunjevačkih Hrvata u
Vojvodini. 274 Stoga i ne treba čuditi da je veliki broj objava karakterisao pozitivan novinarski
uklon (32%) i pozitivan sadržaj (19%). Sa druge strane, nekoliko puta (u 5% slučajeva)
urednici ovog tjednika nisu se libili da se kritički osvrnu i na rad vodećih ljudi iz sopstvene
zajednice pokazujući da imaju neku vrstu uredničke i autorske autonomije u pisanju i
uređivanju lista.
Shodno gore pomenutoj funkciji, najzastupljenije tematske oblasti kada je u pitanju hrvatska
manjina su kultura (30% objava) i rad kulturno-umetničkih društava (25%). Razlozi za to su
višestruki – od primarne promotivne funkcije ovih medija do vrlo aktivnih udruženja i
271 Intervju sa Jasminkom Dulić, urednicom Hrvatske riječi
272 Intervju Dulić
273 Intervju Dulić
274 Na primer, tekst o negovanju i afirmaciji hrvatskog dijalekta u Bačkoj, „Ikavica u uhu od djetinjstva“, 30.
mart, stranica 21
358