MANJINE I MEDIJI NA ZAPADNOM BALKANU - RRPP

Spremnost za emitovanje programa o nacionalnim manjinama iz drugih produkcija
Nakon rata u BiH bilježi se veliki broj projekata, prije svega podržanih od stranih donatora,
koji u okviru niza aktivnosti imaju i medijsku produkciju. Najčešće je riječ o produkciji tzv.
nekomercijalnih tema koje nisu dovoljno zastupljenje u medijima. Rezultat ovakvog vida
produkcije je moguća trilateralna korist – organizacija (produkcijska kuća) dobija mogućnost
da za solidne novce nešto proizvede, medij koji emituje dobija besplatno program, a javnost
na raspolaganju ima emisiju o nekom društvenom problemu čija obrada, prije svega iz
komercijalnih razloga, nije bila moguća. Problematika nacionalnih manjina je svakako jedna
od takvih tema. Pitali smo urednike da li bi u okviru svojih rubrika i programa besplatno
emitovali priče koje bi dobili bez naplate i koje bi zadovoljavale profesionalne kriterije.
Gotovo svi intervjuisani su odgovorili potvrdno sa izuzetkom glavne urednice Free radija,
koja je rekla da su oni komercijalni medij i da bi takve programe emitovali samo ako bi im to
bilo plaćeno. Takođe, svi su naglasili da je nužno da programi od takvih nezavisnih
produkcija budu na visokom profesionalnom nivou. U tom smislu neki su istakli da su ranije
imali loša iskustva jer proizvodi NVO organizacija i privatnih produkcija čije su emisije
trebali emitovati nisu ni tehnički, a još manje kreativno, bili na nivou koji im je obećan.
Predstavnici nekoliko TV stanica su istakli da u slučaju da su ti programi na jeziku manjina
insistiraju na subtitleu kako bi program bio razumljiv i većinskoj populaciji. Jedan dio medija
je istakao da bi volio da i sam bude uključen u široke projekte u vezi sa nacionalnim
manjinama gdje bi oni realizovali produkcijsku stranu projekta.
U principu da - ako bi bili profesionalno napravljeni i ako bismo smatrali da takvi tekstovi,
odnosno publikacije, zaista mogu doprinijeti rješavanju nekog konkretnog problema,
odnosno poboljšati položaj nacionalnih manjina u društvu. (Dino Bajramović, urednik u
listu Slobodna Bosna)
Naravno da da, u svakom slučaju, samo što bih u tom slučaju insistirao da ako je taj audio
na tom jeziku nacionalne manjine postoji subtitle, tj. prevod. Znači, da bude na srpskom
jeziku čisto da naši gledaoci, mislim većina, zna o čemu je riječ, da i oni vide koja je to
problematika koja muči nacionalne manjine. (Dejan Rakita, glavni i odgovorni urednik
ELTA TV)
S obzirom da smo mi komercijalna radiostanica koja se sama finansira isključivo svojim
radom i radom naše marketing službe, da nemamo finansijsku podršku niti lokalne
zajednice, ni države, iznajmljivanje svog medijskog programa moramo naplaćivati, pa,
dakle, ukoliko bi emitovanje tih emisija bilo plaćeno mi bismo ih emitovali. (Dejana Topić-
Daljević, glavna i odgovorna urednica Free radija Prijedor)
Ne bi bilo prepreka da emitujemo takav program, naprotiv! (Natalija Trivić, direktorica
programa televizije RTRS)
Romi, najbrojnija manjina bez svog elektronskog medija
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u BiH je živjelo 8.876 Roma. Međutim, na osnovu
poslijeratnih procjena taj broj je višestruko veći. Prema podacima Romskog informativnog
centra (RIC) u BiH danas živi oko 80.000 Roma (Udovičić, 2008: 20). Po riječima Sanele
47