Mimica, Aljoša (ur.) Marksizam u svetu br. 1-2 - Učitelj neznalica i ...

u lijeka govori se sa svojevrsnom uobraženošću: "Mojliječnik mi je to rekao", no kada neki intelektualčevargument naiđe na odaziv koristit će se po sebi, bezukazivanja na onog tko ga je prvi pružio. To će bitianonim1ZO dokazivanje, dano kao bilo čije dokazivanje.Intelektualac je zatomljen već i samim načinom na kojise koriste njegovi proizvodi (...)2. Intelektualac i maseIntelektualac je sam, budući mu nitko nije daomandal. Jer - a to je jedna od njegovih proturječnosti- on se ne može osloboditi ukoliko se i svi drugi neoslobode istovremeno. Svaki čovjek ima, naime, svoje vlastiteciljeve koje mu sistem neprestano krade; a budućis~ tuđenje proteže i na vladajuću klasu, i njezini pripad­-?ICI rade za neljudske ciljeve koji su im izvanjski, toJest, u osnovi rade za profit. Tako intelektualac shvaćaj~ći.vlastitu proturječnost kao pojedinačni izraz objektlvmhproturječnosti postaje solidarnim sa svakim čovjekomkoji za samog sebe i za druge vodi borbu protiv\ proturječnosti.Unatoč tomu nije moguće zamišljati da intelektuala.cizvršuje svoj rad naprosto proučavanjem ideologijekOJU su mu nametali (na primjer time što je pretvarau 'predmet uobičajenih kritičkih metoda). To je zapravonjegova ideologija, ona se očituje istovremeno kao njegovnačin života (u onoj mjeri u kojoj je on doistapriI?adnik srednjih klasa) i kao njegov Weltansc!zauung,to Jest kao dva filtrirajuća stakalca što ih je stavio nasvoj nos i kroz koja promatra svijet. Proturječnost zboO"k?i.e pati doživljuje najprije isključivo kao patnju. D~bl Je mogao promatrati on mora moći zauzeti distanciju:t~, međutim, ne može bez tuđe pomoći. Ovaj historijskidjelatnik, do kraja uvjetovan svojim prilikama, čista jesuprotnost nekoj lebdećoj svijesti. Ukoliko bi nastojaoda se smjesti u budućnost kako bi se upoznao (onakokako r?ožem~ prouč~vati prošla društva), potpuno bipromasJO SYOJU namjeru: on ne poznaje budućnost, akada bi po~o.dio neki njezin dio bilo bi to obojeno njego-nm\'lastltlm predrasudama, dakle, upravo onim proturječnostimaod kojih se želi odvratiti. Ako pokuša dase, idc;alno. smjesti izvan društva kako bi sudio o vladajućojideologiji, u IZa/boljem slučaju nosi proturječnostisa sobom; u najgorem slučaju on se identificiras krupn~?1 .buržoazijom koja je iznad srednjih klasa(ekOnOl11IJsh promatrano) i naginje se nad njih pa2time bez osporavanja prihvaća njezinu ideologiju. postoji,dakle, samo jedan način na koji intelektualac J?ožerazumijeti društvo u kojem živi: mora zauzeti, obzIromna nje2:a, točku zrenja onih kojima je najviše uskraćeno.O~ ne predstavljaju nepostojeću univerzalnost većogronmu većinll, oni se izdvajaju ~bog potlač.i,:anja ieksploatacije koja ih pretvara u proIzvode vlastltih pr~izvoda,kradući im vlastite ciljeve (upravo kao u pnmjerutehničara praktičkog znanja) i čini ih posebnimproizvodnim sredstvima, određenim instrun:.entima kojeproizvode i koji im pwpisuju. za~.atke; ?J.Ih~:a borbaprotiv ove apsurdne part.Ikulanza~IJe VOdI l. nJIh vka ~~-2:ledavanju univerzalnostI: ne u111verzalnostI burzoazIJe~ iz trenutaka kada se smatrala univerzalnom klasom- već konkretne univerzalnosti s negativnim podrijetlom:rođene iz likvidacije partikularizma i nadolaskabesklasnog društ-,a. Jedina realna mogućnost da se zauzmestaj'8Jište udaljeno od cjelokupnosti odozgo dek~etiranihideologija jest u tome da se stane na stranu o111hkoji svojom egzistencijom proturječe ovoj ideolgiji.Radnički i seliački proletarijat samom činjenicom svojegpostojanja pokazuje ka~(Q su naš.a drl1:~tva I?!3-rtik:u~~riziranai klasno strukturIrana; egzlstenCIJa dVIJU mIlIJardipothranjenih od tri milijarde koliko ih ima na ovojzemlji predstavlja drugu temeljnu istinu naših društavato, a ne ona glupost koju su izmislili lažni intelektualciOzobiije). Eksploatirane klase - bez obzira navarijabilnost njihovog osvješćivanja i na to da mogu bitiduboko prožete buržoaskom ideologijom - karakteriziranesu svojom objektivnom inteligencijom. Ova inteligencijanije neka nadarenost, ona se rađa iz njihovetočke prol7latralZja društva. jedine koja je radikalna:bez obzira na to kakva je njihova politika (ona može bitirezignacija, čast ili reformizam), u onoj mjeri u kojojje ~biekiivna inteligencija zamagl iena susretima s vrijednostimašto ih nameće vladajuća klasa" ObjektivnaLočka promatranja nastaje u narodnoj misli koja društvovodi polazeći od fundamentalnog, to jest, od najnižerazine-, od razine koja je naipoclobnija za radikaliziranje,razine sa koje se vladajuća klasa i one klase koje stupaiuu savez s njom vide u obratno j perspektivi. ne kaokulturne elite već kao grupe o~r()mnih statua čija podnožiačitavom svoiom težinom pritišću na klase koie reproducirajuživot; to "iše niie razina ne-nasi1ia. međusobnezahvalnosti i uljudnosti (kao što to čine bu.ržuji koii senalaze na istoj visini i gJedaju se u oči) već stajalištenasilja koje pritišće, otuđenog rada i elementarnih potreba.Kada bi intelektualac mogao za svoj račun preuzeti3