12.07.2015 Views

Mimica, Aljoša (ur.) Marksizam u svetu br. 1-2 - Učitelj neznalica i ...

Mimica, Aljoša (ur.) Marksizam u svetu br. 1-2 - Učitelj neznalica i ...

Mimica, Aljoša (ur.) Marksizam u svetu br. 1-2 - Učitelj neznalica i ...

SHOW MORE
SHOW LESS
  • No tags were found...

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

ma, a ovo je prvi put da susrećem p?litič~og čovek~koji je intelektualac. Neću time da kazerr: coveka kOJIume do<strong>br</strong>o da diskutuje - ima ih ~ u. drugIm str~nkam:'l- hoću da kažem nekoga ko na IstI plan stavlja pohtičkuakciju u užem smislu reči i intelektualnu akciju;on hoće da politička akcija ima opravdanja, preciznemotive, principe. Svaki politički čovek bi morao da budeu isto vreme intelektmtlac. Svako može da da preimućstvojednom ili drugom stavu; oni su možda u izvesnimslučajevima teško spojivi, ali ja znam da je danas užasnopolitički raditi s ljudima čiste akcije. Ima radnikakoji kažu: n'" Ja ne govorim, ne umem da govorim, jakažem ono što mislim, i to je sve .. . n, a to su VirlO čestonajintelektualniji ljudi svoje grupe, po načinu na kojidiskutuju, na koji iznose svoje hipoteze, itd. Treba do<strong>br</strong>oimati u vidu da je rascep između političkog i intelektualnogizazvalo jedno društvo koje je u raskolu sa samimsobom; taj će rascep nestati, čak ako i ostane neka distancaizmeđu teorije i prakse. Malo-pomalo doći će dotoga da svako bUde intelektiualac; ljudi koji će· dejstvovatibiće politički ljudi, a razumeće zašto rade onakokako rade. Biće to, dakle, intelektualci. Njihov načinponašanja neće više biti u suprotnosti s njihovim običnimnačinom življenja. Postoji izvesna razlika izmeđunačina življenja, tj. načina na .koji čovek jeste ono štoje, i načina ponašanja, tj. pretvaranja da smo nešto drugono što jesmo, da bismo postigli neki cilj. Ta dva načinatreba da se usaglase.Gavi: Govori se o načinu življenja; danas se načinživljenja promenio i taj način proizvodi različite ljudsketipove.Sartre: Da ...Gavi: Način življenja proizlazi iz sukoba, antagonizama.Svakom disk<strong>ur</strong>su odgovara neki disk<strong>ur</strong>s koji jenegacija onog prvog; svakoj tvrdnji odgovara neka suprotnatvrdnja. Onda vidimo da su crkva, organizacije,institucije, ideja o porodici, ideja o religiji, ukratko, svidisk<strong>ur</strong>si koji su sačinjavali misao naših roditelja, danasproizveli jedan suprotan disk<strong>ur</strong>s; pojavilo se nešto: reč,ili bar svest da je reč nešto fundamentalno. U Čileu ječovek stvarno imao utisak da je ubijena reč. U Lipu,imali smo utisak da se rodila jedna reč, a na Srednjemistoku se stoji u mestu jer se ne zna da li je neka rečmoguća. nReč n , to su momenti u kojima ljudi međusobnokomuniciraju. Tokom ovih razgovora mi smo, sva trojica,osetili da su malo važna razilaženja ili slaganja, ada je važno govoriti. U tim razgovorima postoji neka",rsta zajedničke reči; niko nije nastojao da razori dru-32gog, ali svako je nastojao, ne da se sučeli sa gledištima,nego da ih suprotstavi. Čini mi se, ako se slažeš, da jeto današnj i novi način življenja, u suprotnosti sa starimnačinima. U istoriji religije ili marksistička-lenjinističkojistoriji nema reči. Postoje 'samo izlaganja, biblije,ili male crvene knjižice, katehizisi. .. sve ono štoti nameće jedan dis:k<strong>ur</strong>s, jednu hijerarhiju, nameće jednoponašanje, ili jednog vodiča. Treba se zalagati zamnoženje grupa reči. Na bazi takvih grupa, u jednomnaselju, kući, jednoj pm'odici ili fa<strong>br</strong>ici, mogu da seproizvedu novi političb ljudi koji predstavljaju ceo svet,a ne traže više neku vlast nad drugima. Ako su delegirani,oni će to stvarno biti.Sa:rtre: Pojam delegacije čini mi se loš. Jer, čimnekog delegirate da predstavlja misao 10.000 lica, onostaje sam nasuprot drugim ljudima, koji su sami kao ion a predstavljaju takođe po 5000 ili 10.000 lica koja suih iza<strong>br</strong>ala, pa se onda tu nalazimo suočeni s mišlju kojaviše nije misao tih ljudi, koja nije misao ljudi koji suih iza<strong>br</strong>ali, mišlju koja je okoštala, zaustavljena, i na kojojoni izgrađuju svoju sopstvenu malu kuću, a to ko·načno ne vodi ničemu. Mislim da bi pojam predstavništvau jednom istinskom društvu morao da nestane.Gavi: Postavlja se ceo problem predstavništva, delegiranja.Sartre: Da, ali predstavništvo ne treba da se shvatakao što je danas shvaćeno, to jest da ljudi dolaze odasvudi ne znajući sasvim tačno o čemu je reč. Treba izmislitineki novi način predstavljanja. Razume se, samoće jedna osoba od njih 5000 dospeti do skupština - sposobnada donosi odluke - ali trebalo bi da ona budesamo tih 5000 ljudi; trebalo bi da nađe mogućnost daona sama bude tih 5000 ljudi. To se ni u kom slučajune događa danas. Glasanje, onakvo kakvo postoji, trebaukinuti. Treba pronaći nova pravila.Victor: Bojim se izvesne nejasnosti u ovoj raspravi... ja ne govorim o političkom čoveku besklasnog društva':z prostog razloga što sam termin politički čovek,da bi se označilo ...Sartre: .. , on će nestati ...Victor: ... To će društvo nestati. Čini mi se da seosnovni problem u vezi sa revolucionarnim političkimčovekom sastoji u sledećem: kako u klasnom društvukojim dominiraju izvesne prakse vlasti, u jednoj praksikoja se prekida, nagovestiti ono za šta se vredi boriti,tj. jedno novo društvo, oslobođeno tih tradicionalnihodnosa? Teorijsko razmišljanje treba dakle da se usmerina ono što bih ja nazvao mešavinom između tradicional-3 <strong>Marksizam</strong> u <strong>svetu</strong> 33

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!