Mimica, Aljoša (ur.) Marksizam u svetu br. 1-2 - Učitelj neznalica i ...

kratizacija samo gr~mični slučaj.: ."Dok uviđam potreb~organizacije, priznaJ~m ~a ne :Vldlm~~k.o se mogu raz•• V't' problemi kOJe bIlo kOJa stabIllurana .strukturaTIJesl If"'" t .sobom donosi".23 Samo "grupa u 'l!-ZIJI , spo.n ana l pr,?-lazna formacija jed~e k,ompaktne Je~gre, k.oJa se popas,:kao kolektivni subJekt, sposobna Je za Jednu ItSlIlSkIrevol~cionarnu akciju. Stvarni problem "prevladavanjalenjinističk.og i bolj~~vičkog mo?ela" kod Sartrea:postajebezuvjetna afirmaCIja spontamteta; no, ne radI se ospontanitetu koji se pouzdaje u autonomnu i kreativnuakciju mase, nego o spontanitetu "primjerne akcije" jedneavangarde, koja je ograničena kako u prostoru, tako,i osobito, II vremenu.Ta stajališta valja imati na umu da bi se pravilnoosvijetlile izjave koje Sartre daje 1970, kada obnavljaraspravu o intelektualcu i njegovoj funkciji, raspravukoja se prije svega ocjenjuje kao ponovno razmišljanjeo stajalištima izraženim u predavanjima iz 1965. godine:u uvodu tim predavanjima, koji je napisan upravo 1970.a na kojeg smo već upozorili, Sartre priznaje ograničenosttog shvaćanja: tada je govorio samo o "klasičnom intelektualcu",koji ne ide iznad stanovite razine svijesti iodređene vrste ,političke borbenosti': "Danas sam shvatioda se on ne može zaustaviti na stadiju nesretne svijesti(idealizam, nedjelotvornost) ... nego mora negiratiintelektualni moment da bi pokušao pronaćinoV1i narodnistatus."24 U jednom intervjuu iz iste godine Sartre seopširno izražava o tome: uz razmatranje o "tehničarimapraktičnog znanja", "intelektualcima" i proturječju k.ojeoni proživljavaju između općeg i pojedinačnog, pridodajese tu definicija onih koje autor naziva "klasičnimintelektualcima", koji "... trpe zbog svojeg proturječja,ali, istodobno smatraju da ih ono čini korisnima za sve,i, prema tome, odbijaju da sami sebe dovedu u pitanje".zsSartre se kritički distancira od stajališta koje jesam izrazio pet godina ranije: klasični intelektualac". .. voli svoju ulogu: d.obro plaćeni tehničar praktičnogznanja, koji s jedne strane predaje npr. fiziku, a s drugedenuncira represiju na sastancima, osjeća se u načelunezadovoljan samim sobom. On misli da kroz to nezadovoljstvosamim sobom, što znači kroz .osvješćivanje osvajem praturječju, može biti k.oristan, budući da jez3 J.-P. Sartre, "II rischio della spontaneita, la logicadell'instituzione" (razgovor sa J.-P. Sartreom). u Il Manifesto,br. 4, septembar 1969." J.-P. Sartre, Plaidoyer pour les intelieetuels, str. 373, 374.25 J .. P. Sartre, L'ami du peuple, inteIvju u L'idiol international,septembar 1970.48njegOIva proturječje, praturječje ćitavag društva". Takoda tim intelektualcima" ... nikada nije palo na pametda sami sebe aspOIravaju kao intelektualci: oni u nesretnojsvijesti nalaze sretnu svijest, zbog onaga što su činiliili su vjerovali da čine za Alžir ili za Vijetnam ...Ali, u ,maju' su osjetili da ih je pokret osparavao .kaointelektualce', dak je datada intelektualac bio anaj kojise maraa staviti na raspalaganje, i koji je naravna misliaa sebi kaa a anam kaji pribavlja teariju, ideje"."Ali, u Maju, anI koji su zapačeli nisu biIi ,svršeni' intelektualci,oni kaji su palažili svoje ispite i stvarno primajuplaću, nego ,intelektualci-šegrti' kaji su shvatilisituaciju i sami rekli sebi: ona šta mi haćema upravo jetaj način živata."26 Osim toga privilegiranja ulage i magućnastimladih, studenata, u povodu čega se gavoriloa "generaci jska j granici"27 Sartreove rasprave, magu senaći u tam intervjuu eksplicitne izjave o funkciji intelektualca:"... treba da oni između njih - !intelektualaca- kaji su se daista pramijenili pastanu svjesni da nemaviše nikakve dI1uge magućnosti da imaju opći cilj ukolikone stupe u izravnu vezu s anima koji zahtijevajuuniverzalna društvo, to jest sa masama. Ali to neće rećida oni, kao klasični intelektualci, maraju ,govoriti' praletarijatu,ukra tka - baviti se teorijom koju mase uakciji podupiru. To ie pasve napušteni stav". "Prije svegaintelektualac treba da se ukine ka,a intelektualac.Dakle, ana šta ja nazivam intelektualcem je nesretna sv,ijest.On treba da izravno stavi u službu masa ona što jemogaa izvući iz disciplina koje je naučio, tehniku univerzalnog.Intelektualci moraju naučiti shvaćati univerzalnasikaju žele mase, u stvarnasti, u trenutku, u nepo·srednom. .. Kankretnu univerzalnast."2s Iza tih .općihtvrdnji slijedi jedno ,kankret,na' upozarenje: "Na primjer,ja mislim da bi danas novine koje su stvarene zamase marale imati stanaviti braj intelektualaca i adređenbroj radnika, i da članke ne bi trebali pisati ni intelektualcini radnici, nego zajedna. Radnici tumače ona štorade, ana šta jesu, a intelektualci su tu istadabna dashvate, da nauče i da stvarima daju adređeni abrazacapćenitasti ."29Izgleda da je neizbježna upitati se u čemu se u bitisastoji razlika između takve aktivnosti tipične aktivnasti" Isto.:; G. C. Fcrretti, "Sartre e dintorni", Rinaseita, br. 47,27. novembar 1970." J.·P. Sartre, L'ami du peuple." Isto.4 Marksizam u svetu 49