Mimica, Aljoša (ur.) Marksizam u svetu br. 1-2 - Učitelj neznalica i ...

· klasičnocr intelektualca", kakva razlika postoji između::općenito~ti" o kojoj Sartre tu govori i "univerz~lnosti"o kojoj je govorio 1965, u što to konačno prelazI samouništenjekaje se smatra nužnim, a koje bi moralo garantiratiprevladavanje klasične uloge intelektualca, prevladavanjedo kojeg izgleda ne dolazi ni u situaciji kojase smatra predrevolucionarnom. U jednom intervjuu uoktabru 1970. Sartre tvrdi: "Upravo idemo prema građanskomratu, ... uloga intelektualaca koji analiziraju situacijusastoji se u angažiranju u tom građanskom ratu...". Na primjer, nastavlja on dalje "... ako se intelektualcižele staviti u službu masa, oni moraju osnovatijedan veliki list (novine) sa redakcijom koja bi bilasastavljena od predstavnika misli i od radnika. A suradnjase ne bi trebala sastojati samo u pisanju članakanaizmjence, zato što bi intelektualci mogli izvanrednoupotrijebiti iskustva radnika i sitnih trg;vaca, koji jediniuistinu poznaju svoj položaj. Tada bi pisali posvedrugačije članke. Ili bi ih pak mogli zajedno razrađivati;naprežući se da se jasno izrazi, radnik bi vjerojatno došaodo novih i dubljih intuicija. To je, govorim to kao.filozof, poželjan i nužan aktivizam intelektualaca."30Te izajve, neka Sartreova politička opredjeljenja(pozornost koju je posvetio osobito instrumentu novina,što ima svoj praktični pandan u preuzimanju uprave listaLa callse du peuple, a zatim Liberation), njegav stavu povodu izbora 1973. i predsjedničkih izbora 1974, kojegje izrazio na temelju načelnih ocjena formuliran-ih uCritique, mnogo više nego na temelju neke konkretnepolitičke djelatnosti. Na osnovi tih podataka može setvrditi da ono samouništenje intelektualca, koje je izazvalotoliko rasprava među marksističkim intelektualcima(misli se na one u Ril1asciti iz 1970), ne nalazi nikakavs!vami i odlučni pandan u praksi. Ali, ono ostajezna.k J.edr:o~ n~pr~vladanC?g protu.rječja, proturječja, kojevalja mdn'ldmratI ne tohko u dIhotomiji koja se obnovilau Sartreovu djelovanju nakon 1968. godine (s jednestrane produžio je pisati djelo o Flaubertu (Flober),premci~ je potpuno svjestan problematičnosti ciljevatoga djela, s druge sudjeluje u djelatnosti grupa kao štoje Gauche Proletarienne"), ali se prije može razabratiu samoj političkoj praksi intelektualca, posebno intelek-30 Intervju Hesstscher Rundfunk J.-P. Sartreu i AndreGlucksmannu (Guerra cil'ile in Franca?), 22. oktobra 1970 uPacirolli, e la guerra! Milano, Feltrinelli, 1971. str. 173. '* Proleterska ljevica - PrilIl. prev.50tualca Sarh·ea. On u biti nastavlja da sebi, kao. takvom,pripisuje ulogu koja se može definirati na temelju jednepretpostavljene sposobn'Osti-mogućnosti"uopćavanja",a da nije svjestan čisto formalnog abilježja te operacije,njezinog "lingvističkog" ograničenja. Nikakav pakušajnaukovanja intelektualca (pa makar išao raditi u tvornicu,da bi za dvije iLi tri godine uspio. da ne gvori više"istim jezikom") ne može mu priskrbiti 'Odlučnu funkciju- čim se on stavlja "izravno u službu masa," ane utvrđuje nego, dapače, smatra štetnim stvarno posredovanjeukoliko ono ograničava. Tako se intelektualacosuđuje češće na funkciju pukog postr-anog sudjelovanjau akciji određenih "avangardi", nego na učestvovanjeu stvarnim pokretima masovne borbe. "Mislimo onakokako smo strukturirani, djelujemo onako kako smo organizirani"31,kaže Sartre 1969; ali intelektualac je strukturiranprema podjeli rada (ne samo podjelom izmeđumanuelnog i intelektualnog rada, nego i sve većom podjelomunutar samog intelektualnog rada) i ne postojiželja za samouništenjem koja bi mogla ukloniti tu stvarnučinjenicu. Ako se, kako ta čini Sartre, organizacijinegira bilo kakva djelotvorna mogućnost, intelektualcuse oduzima mogućnost da izađe iz svog proturječja, ilibolje rečeno, da postavi vlastito proturječje i upravljasvojom izdvojenošću politički korisno, sa povijesnog idruštvenog stajališta realno.Govorimo o Sartreu, no bilo bi pogrešno smatratida ono što je rečeno vrijedi samo za njega, to jest za"velikog intelektualca" koji, upravo radi svoje glasovitosti,ostvaruje odnos s "masama" - premda je taj odnosu određenim trenucima izgledao neposredan - itako nalazi potvrdu, iako sporadičnu, svojeg diskursa.Logika izravnog odnosa s masama dasta je dugo podrazumijevala,premda na kraj'l1je različit način, političkupraksu najvećeg dijela intelektualnih boraca koji su poni,kli iz 1968, boraca koji su bez daljnjeg svjesniji nego štoje Sartre fundamentalne uloge pojave proletarizacije (usvim njenim raznim aspektima: nezaposlenosti, neodgovarajućezaposlenosti, ali i mnogostranog gubitka vlastii društvenog ugleda dobrog dijela sloja sitne buržoazijeu cjelini), proletarizacije koja se odvija još prije u njihovomobrazovanju nego u njihovoj političkoj praksi.Ali Cini zbog toga nisu bili manje spremni da poistovjete sproleterom proleLariziranog intelektualca ili onog kojiJI J.-P. Sartre, "Il rischio della spontaneita, la logicadell'istitutuzione".51