Mimica, Aljoša (ur.) Marksizam u svetu br. 1-2 - Učitelj neznalica i ...

l mnoga skorašnja zanimljiva istraživanja o socijalističkimdruštvima odbacuju ovo obrazloženje. d Ipak, UKOlikobismo nanovo pročitali Ci porazmislili o tome)raspravu koja je usledila posle Lenjinove smrti - tu Jeta "svetlost" koja čini jedini smisao razvoja SovjetskogSaveza. Ovde ću uzeti samo jedan primer: raspravu osocijahstičkoj akumulaciji, jer je ona jasno pokazala dase skoro nesavladiv otpor ovom načinu proizvodnjezaostalom iz prošlosti može prevazići jedino ako se ponovopostavi pitanje postavke koju smo naveli. Na najlucidl1ljimstranicama kod Preobraženskog - onog istogPreobraženskog čije je teze Staljin usvojio, a potomga likvidirao - jasno je vidljiva ova teorijska bezizlaznost.'"Nekakva akumulacija je neophodna, rekao je;i bila bi neophodna da revolucija nije za sobom pOVUklaogroman gubitak resursa. Ali kako će se ona realizovati?Kapitalizam vrši akumulaciju na tri načina: putem nametana rad industrij skih radnika C višak vrednosti,višak prolZvoda) , putem "brutalne pljačke" sela, što jeopisao Marx, i još brutalnijom pljačkom koju metropolevrše nad svim produktivnim sektorima kolonija. Novasovjetska republika nije imala kolonije. Stoga je morala- tvrdio je Preobraženski - da akumulira iz rada radnikai sa sela. "Izvor ove akumulacije", priznao je u vezigore pomenutog, "isti je kao u kapitalizmu, odnosnorad radničke klase čije nadnice moraju biti manje odukupne vrednosti ostvarenog proizvoda". Uz isvestan"broj veoma značajnih razlika ... u načinu na koji seradna snaga koristi i plaća" (moj kurziv), tj. unutargranica koje toj eksploataciji nameću fizičke sposobnostii nadnice. Budući da su sada nasledili industrijski sektork?me je. bila potrebna potpuna rekonstrukcija i koji jebIO struinuralno zaostao, akumulacija se morala manjeostvariti nametom na radnikov rad (čime bi se jedvaomogućila obnova resursa), a više teškim opterećenjemsela, koje Preobraženski nije slučajno nazvao "našekolonije". Ono što je nekad nazvano "brutalnom pljačkom"koju vrši kapitalizam, ovde je dobilo ime "transfer• 13 S druge strane, to pitanje je, u fundamentalnoj raspraviIzmeđu Paul Sweezya i Charlesa Bettelheima sunrDtstavljenodvema različitim analizama; izloženo je u rasprav( koju je' ne·dm"no objavila L'vfollllzly Review Press, a u glavnim crtama u analizamaCentre d'Etudes et de Planification šocialiste koje ,takođevodi Bettelheim.'14 "The Fundamental Law of Primitive Socialist Accumulation".Ovaj tekst Preobražen skog izdao je Vestnik Kommwzistic~s'wjAkademii, VIII, 1924. Uz neke izmene, on sadrži poglavljenjegove T~1e New ECOl10111ics, preveo ga je Brian Pearce, a predgovornapIsao Alec Nove. The Clarendon Press, Oxford 1965.228sredstava iz presocijalističkog u socijalistički sektor";proces je bio isti. Ova ideološka predostrožnost je čistoformalnog karaktera: industrija je "socijalistički" sektor.mto što je u njoj ukinuta privatna svojina nad sredstvimaza proizvodnju; selo još uvek nije "socijalistički"sektor jer i dalje postoji svojina nad zemljom i timese opravdava oporezivanje (koje se, kao što je uostalomdobro poznato, i dalje nastavlja iako je taj fenomendanas manje važan usled žilavog otpora koji pružaseosko stanovništvo). U stvarnosti se radilo o akumulacijikoja odgovara onom modelu razvoju proizvodnihsnaga kakav formira industrijska revolucija, o jednomistorijskom obliku kapitalističke proizvodnje koji se odnje ne može odvojiti. Izlaza nije bilo zbog posledicakoje su usledile: sve veći jaz između grada i sela, društvenastratifikacija, nizak nivo mobilnosti stanovništva,nagomilavanje regionalnih razlika, selekcija na poljukulture, tj. zbog reprodukcije strukturalne nejednakostisvojstvene kapitalizmu.Očigledno je kakav se teorijski problem postavio.Doista, kako je jedna politička revolucija, odnosnoprosto osvajanje državne vlasti i preobražaj privatnesvojine u državnu, mogla da modifikuje jednu već formiranuorganizaciju proizvodnih snaga čije bi uništenjedovelo do oskudice (a samim tim i do brzog porazarevolucije), a čije održavanje je uključivalo reprodukciju~:baveznih mehanizama kapitalističke proizvodnje? Drugimrečima, šta socijalistička revolucija može i morada uništi, šta može da zadrži i koliko dugo kakve mehanizmemora da pokrene ako neće da bude zarobljena?ilo time što je uništila, bilo time što je zadržalaKapitalistički oblik proizvodnje? Ovo pitanje je veomavažno, a odnosi se na jednu dvosmislenost prisutnu učitavoj marksističkoj misli po kojoj se na socijalističkurevoluciju gleda istovremeno kao na vrhunac i pad kapitalističkograzvoja. Čini mi se da se sa ovim suočilasamo maoistička misao sadržana u kineskoj revoluciji- Maov govor iz 1956. o "Deset velikih odnosa", o"Velikom skoku napred", Mao sa početka "kulturnerevolucije". Jedina stvar na koju ovaj maoizam obraćapažnju jeste da se suprotstavi izazovu nasleđenih proizvodnihsnaga i njihove organizacije koje su kapitalističkai prekapitalistička struktura učinile obaveznimi da ih prevaziđe, a da istovremeno odbaci sve unutrašnjeposledice tog obračuna, da se suprotstavi prirodnojlogici tih proizvodnih snaga i njihove organizacije i daih forsira da bi se stvorile konture jedne drugačijeekonomske "racionalnosti", sposobne da se izbori čak i229