Mimica, Aljoša (ur.) Marksizam u svetu br. 1-2 - Učitelj neznalica i ...

vremena radnička klasa i u kapitalizmu i u socijalizmusadržinski širi svoj sastav, a njen istorijski i konkretniinteres je ono što je za inteligenciju relevantno i, zapravo,bitna dimenzija opredjeljenja.Intelektualac koji je prišao iskreno i s uvjerenjemradničkom pokretu opredijelio se na trajni revolucionarniangažman, teži da se potpuno identifikuje s pokretom.Kao "izdajnik" krupne ili srednje buržoazije, onočekuje apsolutno povjerenje proletarijata i njegoveavangarde, koja je zaista stvarni posrednik između inteligencijei klase. Neki vjeruju da se intelektualac kojipotiče iz drugih klasa hikad ne može sroditi sa radnicima;možda i on u to često povjeruje ili posumnja usmisao svog angažovanja; možda se koleba ili pati štone vidi radikalne svjetskoistorijske promjene ljudske prirodei društvenih odnosa, što vidi kako se ideal teskorealizuje, kako se društvena emancipacija sporo odvija.Za takve individualne padove i uspone, oduševljenja idepresije nije uvijek bilo dovoljno čisto ljudskog a nidruštveno-političkog razumijevanja, koje bi značilo bodrenjeza plemenitu i stvaralačku djelatnost. Sektaštvaintelektualističkog i antiintelektualističkog bilo je i jošima u raznim dijelovima radničkog pokreta. Mi smo većna početku istakli da je, po našem mišljenju, jedini putza razrješenje bitnih, ako ne svih problema i dilema okointeligencije, u udruženom radu, gdje se intelektualniradnici tretiraju kao i svi drugi proizvodni radnici, daklekao punopravni pripadnici radničke klase i jednakopravniradni ljudi, samoupraljači društvenim sredstvima proizvodnje,koji zajednički odlučuju o uslovima i rezultatimasvoga rada i života.Prilozi u ovom broju su raznovrsni i veoma podsticajni;u njima se zastupaju različite teze i pružaju raznevrste argumenata. Mada je ovaj napis djelimično ins pirisanprezentiranim radovima, i mada se sa izvjesnim stavovimane možemo složiti, nismo se ipak upuštali u detaljnukritičku analizu, dijalog ili polemiku naprosto zatošto bi taj zahtjev prelazio svrhu i karakter ovog uvodnognapisa, koji, pak, ima zadatak da samo naznači i ukažena neke bitne teme i probleme koji se u ovoj prilici razmatraju.I samo prezentiranje ovih tekstova je svoje"vrstanpoziv na dijalog, podsticaj za temeljitije razmatranjeuloge inteligencije danas u svijetu i u našem društvu.XVIJean-Paul SartreFUNKCIJA INTELEKTUALCA1. ProturječnostiIntelektualca smo definirali u njegovoj egzistenciji.Sada nam valja govoriti o njegovoj funkciji. Zar onuopće ima funkciju? Posve je očito da ni od koga nijedobio mandat za izvršavanje neke funkcije. Vladajućaklasa ga ignorira: ona ga želi poznavati samo kao tehničarapraktičkog znanja i malog činovnika nadgradnje.Potprivilegirne klase ne mogu ga proizvesti budući daon može nastati samo iz specijalista za praktičku istinu,a taj nastaje odlukom vladajuće klase o tome koliki ćedio viška vrijednosti odvojiti za njega. A što se tičesrednjih klasa - kojima pripada - one pate, doduše,u osnovi zbog one iste rastrgnutosti, realizirajući u samimasebi sukob između buržoazije i proletarijata, nonjihove proturječnosti ne proživljavaju se na razini mitai znanja, partikularizma i univerzalnosti: ne može, dakle,od njih dobiti svjestan nalog da kao intelektualac izražavaproturječnosti.Recimo, dakle, daie za njega karakteristično to dani od koga nema mandata i da ne dobija status ni odkab'og autoriteta. On kao takav nije proizvod neke odluke- kao što su to liječnici, profesori itd., kao agentivlasti - već je izopačeni proizvod izopačenog društva.Nitko ga ne traži, nitko ga ne priznaje (ni država, nitivladajuća elita, pa ni utjecajne grupe, ni organi eksploatiranihklasa, niti mase); može se imati razumijevanjeza ono što govori, no ne za njegovu egzistenciju: kadaje riječ o nekom liječničkom receptu i uputi za upotrelMarksizam u svetu 1