Mimica, Aljoša (ur.) Marksizam u svetu br. 1-2 - Učitelj neznalica i ...

kojem definira intelektualca u njegove funkcije od XIVstoljeća nadalje. To je uočljivo u dijelu koji je posvećenaktualnoj situaciji, a osobito formiranju intelektualaca,"tehničara praktičnog znanja": "Tehničar praktičnog znanjaregrutira se odozgo (u visokim krugovima). Općenito,on više ne pripada vladajućoj klasi, ali ga ona definirau njegovu bivstvovanju odlukom o njegovu zaposlenju... vladajuća klasa odlučuje o broju tehničarapraktičnog znanja u funkciji profita ... Ona ih dakle, uprvom redu, poučava dvjema ulogama: od njih istodobnostvara specijaliste istraživanja i sluge hegemonije, odnosnočuvare tradicije. Druga ih uloga, da upotrijebimo jedanGramsciev (Gramši) izraz, konstituira kao 'funkcionarenadgradnje' ... Klasni odnosi automatski regulirajuodsjek tehinčara praktičnog znanja."6 Činjenica da "tehničara"kako njegovo porijeklo tako i zaposlenje smještajuu "srednju klasu", "... znači da on općenito nemanikakvog dodira s radnicima, a ipak je sudionik njihoveeksploatacije od strane vlasnika budući da ... on živiod viška Yiijednosti".7 U središtu je rasrpave razmatranjeo "proturječju" koje intelektualac proživljava: "Onje 'humanist" od najranijeg djetinjstva: što znači da suga uvjerili u to da su svi ljudi jednaki ...", ali " ... ta privilegija,ili monopol znanja u dubokom je proturječju shumanističkim egalitarizmom. Drugim riječima, on bi gase morao odreći. Ali, budući da on 'jest' ta privilegija,on će se nje odreći samo ukidanjem sebe samog ..."8Proturječje se proživljava svakodnevno kao proturječjeizmeđu pojedinačnog i sveopćeg: "... uz suučesništvotehničara praktičnog znanja privilegirani društvenislojevi izvlače društvenu korist od njihovih otkrićai pretvaraju ih u korist za manjinu na štetu većine".9Otuda nastaje "nesretna svijest" koja obilježava "istinskogintelektualca". Uistinu ne postaju "intelektualcima"svi tehničari praktičnog znanja: za to su potrebni nekičinioci, između kojih npr. "... nemogućnost u kojoj senalaze vladaiuće klase da svojim studentima osigurajusva mjesta koja im pripadaju i koja su im obećali"I0.Reklo bi se da Sartre, pomoću eksplicitnog pozivanja napitanje intelektualne nezaposlenosti, uvodi jedno značajnoupozorenje na pojavu proletariziranja. Ali u stvari,prema njego\om mišljenju, to nije odlučujuće za osvješći\'anjeintelektualca: "... svi ti činioci - između kojih44, Isto, str. 387, 388, 389-390.7 Isto, stc 390,, Isto, str. 391., Isto, str. 395.10 Isto, str. 398.upravo intelektualna nezaposlenost ... samo na planu svijestipridonose jednom k'onstitucionalnom proturječju..."11, naime upravo onom između pojedinačnog i univerzalnog.Već sada možemo zabi1je~iti kakvo se ograničenjeuvodi u Sartreovoj raspravi u trenutku u kojem se konstitucionalnoproturječje postavlja kao središnje u "bitku""intelektualca", i time stvarno privilegira subjektivnimoment (moment nadgradnje), "nesretna svijest";ta nesretna svijest - \'alja dobro zapamtiti - ima svojuimplicitnu pretpostavku shvaćanje prema kojem znanost("praktično znanje") gubi svoJ'u neutralnost ( unilnost ") samo zbog njezineverza~klasne upotrebe, a " uloga"stručnjaka istraživača", može se razlučiti od uloge"sluge hegemonije",No, da bi se uočilo niz dvosmislenosti u toj analizi,treba razmatrati drugo predavanje: ". .. intelektualackoji ne prestaje da se preko svojeg posla kojeg obavljakao tehničar znanja, preko svoje plaće i svog životnogstandarda, definira kao odabrani malograđanin, treba dase bori protiv svoje klase koja, pod utjecajem vladajućeklase, u njemu nužno reproducira malograđansku ideologiju,malograđansko mišljenje i osjećaje. Intelektualacje dakle tehničar univerzalnog koji zamjećuje da na njegovupolju ne postoji već data univerzalnost, nego jevalja stalno stvarati"P Iza tog osvješćivanja treba dadođe drugo: "... njegova je negacija samo negativnimoment jednog praxisa kojeg on ne može sam poduzeti,koji se može dovesti do uspješnog završetka samo pomoćusvih porobljenih i eksploatisanih klasa ... On dakleima samo jedno sredstvo da shvati društvo u kojem živi:da o njemu stekne stajalište onih koji su najmanje povlašćeni."13Teorijski to svrstavanje intelektualca uz bokeksploatisanih masa ima jasnu pretpostavku: ",., postojiparalelizam između napora intelektualaca prema univerzalizacijii pokreta radnih klasa ... oba u stvari težeuniverzalnom (stvarnoj jednakosti) na temelju njihove"historijske posebnosti";14 i kao i svima drugima intelek­~ualcu su također, pokrali njegove ciljeve, a proturječjal11tele~tualca ".... su proturječja ,svih' i čitavog društva".bEto, dakle: "intelektualac je kroz svoje vlastitoproturječje, koje postaje njegovom 'funkcijom' potaknutda se za sebe samog i, prema tome ,za sve' osvijesti .. ,"16II Isto, str. 399.12 Isto, str. 404.lj Isto, str. 406, 413.14 Isto, str. 420." Isto, str. 427.16 Isto, str. 427.45