Mimica, Aljoša (ur.) Marksizam u svetu br. 1-2 - Učitelj neznalica i ...

što bivši buržuj postaje antiburžuj. Psihologiju tog preokretanjaopisuje Isaac Deutscher, kao i neki drugi autori.U složenom položaju nalaze se i neki drugi lijevoorijentisani intelektualci na Zapadu. Razočarani staljinizmom,a posebno poslije otkrića na XX kongresuKPSS o staljinističkoj praksi, izgubivši jednu vjeru jošne nalaze drugu, a prvobitnoj se ne mogu povratiti, zaustavljajuse na pola puta, sa podvojenom svijesti, sanemirnom svijesti, sa neodlučnošću u akciji.I u našoj zemlji jedan veoma mali broj intelektualaca,pod uticajem tih okolnosti i tog zapadnog lijevogintelektualnog razočaranja, digao je glas bespoštedne kritikesamoupravljačke prakse, i to u trenutku kada sesocijalističko samoupravljanje bilo pokušalo dovesti upitanje pod snažnim pritiskom antisamoupravnih tendencijai akcija. Nastojeći ponuditi drugu alternativusamoupravnom socijalizmu, koja se iskazala kao restauratorska,čudna smjesa antidogmatskog dogmatizma igrađanskog liberalizma, nuđene su teze starog svijeta,kao što su puna autonomija akademskih sloboda, zadržavanjeintelektualnih privilegija u odnosu na radničkuklasu i samoupravljanje; istican je zahtjev za sankcionisanjemstatusa intelektualne elite i monopola na teorijui ideologiju, na svijest društva, na "čisti" marksizam kaokritičku svijest prakse. Tu su i teorije o samostalnostiinteligencije, zapravo njene samozvane elite, njenoj neovisnostiod klase, svojevrsnoj "naddruštvenosti", sa posebnomprosvjetarskom, ali i "državotvornom" misijom.Takva stanovišta i teorije su doprinijeli mistifikacijii daljnjem otuđivanju intelektualaca od društvenog bića,, umjesto da doprinesu sasvim suprotnom cilju; demistiiifikaciji autonomnosti inteligencije, dokidanju njene od­I vojenosti od udruženog rada, dokidanju njenih neopravdanihprivilegija ili, pak, njenog zapostavljanja u raznimdruštvenim sredinama. Time su, u stvari, pospješivanepolitičko-birokratske tendencije, tehnokratizam, činovničkestrukture i drugi oblici prisvajanja dohotka na osnovistatusa u društvu, a ne na osnovi racionalno organizovanedruštvi:Cne podjele rada, tj. na osnovi rezultata rada.Pogled unazad na desetak godina bučne publicistikej propagande pokazuje jednu frazu, pozu, reklamu, kritiku.čiji je implicitni sadržaj zahtjev za starim i starinskimvrijednostima i idejama. Gotovo da nema ništa novoi progresivno, a po metodu i tonu uočljivo je ultradogmatskoi krajnje nedemokratsko ponašanje. No, jzgledada nije ni moglo biti drukčije kad se već raskinulo. sa istorijskim i konkretnim ci1 jem radničke klase, ll'kad je nastupila odvojenost od društvenog bića svoje fxII ~emlje .. ~o~puno razoyb:,:ranje urodilo je potpun~m idejnim:1 prakticmin promasajem. Ipak, II ovom drustvu svako,if pošt.eyn .m.ože naći mjesto, :pa i bJvši.komunist.mC?ž~ ostati! klaslcm mtelektualac, kOJI obJektIvno' procjenjuje dru­I štvene i kulturne procese, ili sam daje doprinose teoriji'i i kulturi svoje zemlje. To, naravno, nije sretna solucija,., ali je moguća solucija "nesretne svijesti" - svijesti intelektualaca.Jer, kako bi rekao Sartre, njima "nikada nijepalo na pamet da sami sebe osporavaju kao intelektualce:oni u nesretnoj svijesti nalaze sretnu svijest ..." Idalje: "Prije svega, treba da se intelektualac - ukinekao intelektualac. Dakle, ono što ja nazivam intelektual-.. cem je nesretna svijest." Ove objekcije se, naravno, neodnose samo na naše prilike, nego na situacije svihiskreno razočaranih, zalutalih ili zbunjenih, onih kojinisu mogli da shvate i izdrže revolucionarnu dramu, adoživjeltsu svoju "intelektualnu dramu" i "dramu savjesti",koji su tražili rješenja za sebe i za svijet u idealnoma ne u realnom, zaboravljajući da se samo u realitetuodvija revolucionarna mijena, da je samo tLl na djelurealni humanizam.--Herbert Marcuse je u svom napisu Poraz Nove lje­Fice rezimirao iskustvo raznih političkih grupa koje suse "postavile lijevo od tradicionalnih komunističkih partija",ali ostale "izolovan~.Qg..IadničJ,;_~.Jdase:'.Međutim,ovaj "pokret koji ima svoj korjen u samoj strukturi razvijenogkapitalizma", gdje je odigrao izvjesnu progresivnuulogu u buđenju svijesti i isprobavanju novih mogućihoblika revolucionarne akcije mehanički prenesenna jugoslovenske uslove iskazao se kao epigonski, pomodarskii kompromitantno dezorijentišući prema jednom,mada veoma uskom,.. krugu .l11ladih..-. -Kao da su reci u IHallifestu J(ol1umžstičke partije iz1848. pisani za današnje apstraktne humaniste. Tu sckaže: "Značenje kritičko-utopističkog socijalizma i komunizmastoji u obrnutom razmjeru prema istorijskomrazvitku. Što se klasna borba više razvija i uobličava, to\'iše ovo fantastično uzdizanje nad njom, ovo fantastičnoporicanji:C njeno gubi s\aku praktičnu vrijednost, svakoteoretsko opravdanje. Stoga, ako su tvorci ovih sistemau mnogom pogledu i bili revolucionarni, njihovi učeniciuvijek sačinjavaju reakcionarne sekte. Oni se čvrstopridržavaju starih pogleda svojih učitelja, nasuprot istorijskomrazvitku proletarijata. Stoga oni dosljedno gledajuda opet zatupe klasnu borbu i da izmire suprotnosti."J er, "radikalizacija intelektualaca na Zapadu" ima,razumije se, svoje istorijsko opravdanje ukoliko suštinskiXI