Mimica, Aljoša (ur.) Marksizam u svetu br. 1-2 - Učitelj neznalica i ...

-pomalo odbacivati - a to ne zanima nikoga drugogosim mene - svoju malograđansku uvjetovanost. 2.Drugo je sredstvo konkretno i bezrezervno povezivanjes akcijom potlačenih klasa. Teorija nije zapravo ništadrugo nego trenutak prakse: to je razmatranje mogućnosti.Stoga je, doduše, istina da ona pojašnjuje praksu,no podjednako je istina da je teorija uvjetovana praksomtotalnog i partikulariziral10g pokušaja, budući seprije no što postavlja samu sebe organski rađa unutarneke akcije koja je llvijek partiklllarna. Intelektualac,dakle, ne mora procjenjivati akciju prije no što je započela,ne mora poticati njezino poduzimanje ili određivatipojedine momente. Naprotiv, on je mora preuzetipošto je već krenula, na razini njezinih elementarnihsnaga (divlji štrajk ili takav što su ga organi već kanalizirali),mora se integrirati u tu akciju, sudjelovati ifizički u njoj, pustiti da ga ona prožme i ponese i datek nakon toga, ukoliko postane svjestan kako je to potrebno,pokuša dešifrirati prirodu ove akcije i pokušada joj razjasni njezin smisao i mogućnosti. U onoj mjeriu kojoj će ga zajednička praksa integrirati u opći pokretproletarijata on će moći u unutrašnjim proturječnostima(akcija je po svojem izvoru partikularna, a posvojim ciljevima univerzalna) shvatiti kako partikularnosttako i univerzaliziranje u tom pokretu, i to kaosnagu koja mu je ujedno intimna (intelektualac ima isteciljeve i preuzima isti riziko) i strana i koja ga je odveladosta daleko od onoga što je bio, ostajući pri tomedanom i lledohvatljivol71: to su odlični uvjeti za shvaćanjai određivanje partikularnosti i univerzalnih zahtjevanekog proletarijata. Stručnjak za univerzalno upravoće kao nikada asimilirana osoba, kao osoba koja je isključenačak i usred nasilne akcije, kao rastrgnuta svijestkoju je nemoguće izmiriti, poslružiti narodnom pokretuuniverzaliziranja: on nikada neće biti ni posve unutra(pa time izgubljen zbog prevelike blizine klasnih struktura)niti sasvim izvana (budući je na svaki način čimje počeo djelovati izdajnik u očima vladajućih klasa is\"oje vlastite klase, jer se protiv niih služi tehničldmznanjem što ga ie stekao njihovom pomoću). Prognaniz privilegiranih klasa, sumnjiv u očima potlačenih klasa(upravo zbog kulture što im je stavlja na raspolaganje)- sada može početi svojim radom. A kakav jest točnoovaj njegov rad? Može ga se, mislim, opisati na slijedećinačin:1. Mora se nerpestano boriti protiv ponovnog rađanjaideologije u radničkim klasama. To jest, on mora iiznutra i vanjski razarati svaku ideologijsku predstavu8koju te klase stvaraju o samima sebi i o svojoj moći("pozitivni junak", "kult ličnosti", "veličanje proletarijata"čine se, na primjer, proizvodima radničke klase, nozapravo su posuđeni od buržoaske ideologije, te ih kaotakve valja razoriti).2. On mora koristiti kapital znanja što mu ga jedala vladajuća klasa da uzdigne narodnu kulturu -- tojest, mora položiti temelje jedne univerzalne kulture.3. Po mogućnosti Ll suvremenoj konstelaciji trebaformirati stručnjake za praktičko znanje u potprivilegiranimklasama - budući ih one same ne mogu proizvesti- i pretvoriti ih u organske intelektualce radničkeklase, ili bar onakve stručnjake koji se najviše približavajuovakvim intelektualcima - budući je takve zapravonemoguće stvoriti.4. On mora ponovno zadobiti svoj vlastiti cilj (univerzalnostznanja, slobodu misli, istinu) sagledavajući unjemu realni cilj koji svi mogu osvojiti u borbi, to jestsagledavajući čovjekovu budućnost.5. On mora tijekom akcije tu akciju radikalizirati,pokazujući s onu stranu neposrednih namjera dalekeciljeve, to jest univerzalizaciju kao povijesni cilj radničkihklasa.6. Mora biti protiv svake vlasti - pa i političke vlastikoja se i izražava Ll masovnim partijama i aparaturadničke klase - kao čuvar povijesnih ciljeva mase;budući je cilj zapravo određen cjelinom sredstava, onmora ova sredstva razmotriti u skladu s principom dasu sva sredstva koja su efikasna ujedno i dobra - osimonih koja mijenjaju cilj što smo ga odredili.Ovaj šesti paragraf iznosi novu poteškoću: intelektualacmora, kada stupa Ll službu narodnog pokreta,prihvatiti disciplinu, bojeći se da ne oslabi masovnu organizaciju;no u onoj mjeri Ll kojoj je njegov zadatakobjašnjavanje praktičkog odnosa sredstava i ciljeva onnikada ne smije pi-estati sa izvršavanjem butike kojomželi sačuvati fundamentalno značenje cilja. No, ovomse proturječnošću ne moramo baviti: to je njegova stvar,intelektualac-borac živi upravo tako, u napetosti, sa višeili manje sreće. Sve što o tom predmetu možemo rećijest to da je potrebno da u svakoj narodnoj partiji iliorganizaciji postoje intelektualci povezani s političkommoći, što znači da preuzimaju maksimum discipline iminimum moguće kritike; no jednako je potrebno i postojanjeintelektualaca izvan partije, individualno povezanihs pokretom no ipak izvan njega, što predstavljaminimum discipline i maksimum moguće kritike. Izme-9