u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

Brown, H. N. Castańeda, R. Chisholm, P. Churchland, C.
B. Cross, D. Davidson, D. Dennet, K. Devlin, J. Fodor, H.
Frankfurt, A. Goldman, A. Gombay, P. Geach, S. O. Hansson,
J. Hintikka, R.C. Jeffrey, C. Korsgaard, P. Kitcher, A. Kenny,
M. Kamppinen, R. P. Loui, P. Lorenzen, R. J. Matthews, H.
Mullane, S. Morgenbesser, G. Oddie, C. Peacocke, P. Pettit, U.T.
Place, M. Perloff, J. Perry, J. Raz, N. Rescher, A. Ross, K.
Segerberg, M. Smith, F. Snare, S. Stich, C. Taylor, I. Thalberg,
J. J. Thomson, G. Vlastos, D. Wiggins, G. H. von Wright,
J. D. Wallace, R. J. Wallace. Glavne rezultate filozofijske
analize praktičnog zaključka izložili smo u [92] i ukratko
ih ovdje navodimo u točki 4.3.7 (nemonotoničnost slijeda,
neodvojivost konkluzije, konkluzija nije iskaz koji korespondira
namjeri ili činu). Ipak, unatoč konvergenciji u razumijevanju
naravi praktičnog zaključka, razlike u odredbi njegovih valjanih
oblika postavile su zahtjev eksplicitne (formalno) semantičke
teorije. U tom smislu ovaj rad je srodan novijim pristupima
[9] [51] [28], ali ipak različit, ne samo zbog modeliranja
praktičnog zaključka u okviru dinamične semantike, već izbog
svog osnovnog usmjerenja prema razjašnjavanju logičkih odnosa
izme ¯du rečenica s različitim (logičkim) modusom.
Problem valjanosti praktičnog zaključka možemo iskazati kao
pitanje: Slijedi li neka rečenica iz niza rečenica koji je takav da
sadrži barem jednu rečenicu kojom se postavljaju ciljevi? Na
primjer, slijedi li iz rečenice ’Prestani me obezvrje ¯divati i varati!’
rečenica ’Prestani me varati!’? Naš odgovor na ovo pitanje ovisi
o tome kako razumijemo pojam slijeda. Na prvi pogled, čini se
najprihvatljivijim slijed u ovom slučaju definirati pomoću uvjeta
zadovoljenja. No zadovoljenje možemo shvatiti na dva načina:
1. ako je zadovoljena premisa, onda i konkluzija mora biti
zadovoljena, ili 2. ako je zadovoljena konkluzija, onda i premisa
mora biti zadovoljena. Oba pristupa imala su svojih zagovornika,
pa je po pristašama prvoga zaključak u primjeru valjan, dok je
za pristaše drugog pristupa taj zaključak nevaljan (vidi 4.3.7 i
4.1.7). Budući obje redukcije, izravna i inverzna, na asertoričku
logiku imaju intuitivnu privlačnost, teško je odlučiti se za jednu
od njih. S druge strane, obje redukcije ne uspijevaju ponuditi
107