u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

· σ £ ·ψ →! P ϕ ¤ ½ £ ¤
σ ! P ϕ ako σ [·ψ] =σ,
=
σ inače.
· σ £ ·ψ →! Oϕ ¤ ½ £ ¤
σ ! Oϕ ako σ [·ψ] =σ,
=
σ inače.
No, ne bismo željeli sematiku u kojoj se kondicionalni
imperativi mogu «zaboraviti». Po gornjem rješenju nikoga
tko ne zna je li ψ slučaj ne bismo mogli obvezati da učini
ϕ (ako se pokaže da ψ jest slučaj). Upravo suprotno,
želimo takvu semantiku u kojoj će kondicionalni imperativ biti
«zapamćen». Potonje ćemo postići ako uspijemo uskladiti
statični («projekcije») i dinamični dio («načini») semantike tako
da budu postavljena ograničenja na moguće staze evolucije stanja
i onda kada indikativni antecedens nije zadovoljen.
⋅ψ → !
0
P ⋅ψ → ! ϕ
0
P ϕ
…
⋅¬ψ ⋅¬ψ
⋅ψ ⋅ψ
…
! O ! ψ O ψ
! P ! ϕ P ϕ
! P ! ψ P ψ
! O ! ¬ψ O ¬ψ
Dio stabla mogućih razvojnih staza nakon
obnavljanja s · ψ →! P ϕ.
Nažalost, semantika ure ¯dene trojke skupova situacija ne može
udovoljiti zahtjevu ograničavanja mogućih razvojnih putova
obnavljanja.
Primjedba 6.1 Pretpostavimo (i) da vrijedi 0 £ ·ψ →! P ϕ; ·ψ; ·¬ϕ ¤ =
hα, γ, πi i hα, γ, πi /∈ F. Tada mora vrijediti hα, γ, πi [!ϕ] =
84
Stanja koja nisu apsurdna
…
…
…
…