u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

4.1.7 Konflikt intuicija o valjnim oblicima
Nažalost opća suglasnost o nužnoj uključenosti imperativne
rečenice u praktičnom zaključku, kod autora koji prihvaćaju
postojanje takvih zaključaka, nije praćena sa slaganjem intuicija
o njegovim valjanim oblicima. Autori najčešće nisu problematizirali
kriterij valjanosti jer nisu ni davali eksplicitnu semantiku.
Me ¯du rijetkim izuzetcima izdvajamo: Kenny [57], Belnap-
Perloff-Horty [9] [50], Cross [28].
Kennyjev kriterij već smo spomenuli (vidi str. 201): osnovna
ideja je u tome da se slijed u praktičnoj logici definira pomoću
«logike zadovoljavanja». Naime, ako zadovoljenost neke ciljne
rečenice (tj. istinitost njene frastike) povlači zadovoljenost druge
ili, što je isto, ako prva povlači drugu u asertoričnoj logici,
onda druga povlači prvu u praktičnoj logici. Postupak provjere
valjanosti svodi se na konstrukciju odgovarajućeg asertoričnog
zaključka: 1. sve ciljne rečenice iz premisa praktičnog zaključka
smjesti u konkluziju, 2. konkluziju i indikativne premise smjesti
u premise. U koraku 2. zahtijeva se tretiranje indikativne
premise kao ciljne rečenice što ne izgleda prihvatljivim; Kenny
to opravdava:
Odabrano sredstvo mora biti dovoljno za postignuće
cilja; a to će biti onda kada konkluzija povezana s ostalim
premisama povlači ciljnu premisu na asertorični način.
A. Kenny [57] (str. 75)
Primjenom takvog kriterija dobivamo da (A):
Fiat(p)
Est(q → p)
Fiat(q)
jest valjan praktičan zaključak jer ² (q ∧ (q → p)) → p.
S druge strane (B):
Fiat(p)
Est(p → q)
Fiat(q)
nije valjan zaključak jer 2 (q ∧ (p → q)) → p.
Nasuprot tome, von Wright upravo praktični zaključak
205