u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

(i koji time ima istu povijest kao i w, St(w, w 0 )). U stitsemantici
(Belnap, Perloff, Horty) sadržaj imperativa izjednačuje
se s «agentivom», rečenicom koja pripisuje autorstvo čina nekoj
osobi. Me ¯du varijantama agentiva «deliberativna» varijanta
najbolje pristaje uz imperative. Par trenutak/povijest m/h na
granajućem stablu vremena uzima se kao točka vrednovanja za
[α dstit: ϕ]; potrebno je proći pozitivni i negativni test: prvo,
mora postojati djelatnikov izbor koji jamči istinitost za ϕ, drugo,
mora postojati povijest u kojoj nije slučaj da ϕ (tj. ϕ ne smije biti
povijesna nužnost). Segerberg, slično prethodnom, imperative
promatra kao «propisane radnje»; δϕ je singularni term koji
označava vrstu radnje (generičku radnju), a radnja δϕ je skup
parova situacija takvih da druga situacija u paru verificira
ϕ. Segerbergova semantika je «globalna»: pripadnost skupu
zapovijedi jest ono što zapovijed !δϕ čini «istinitom». Cross ne
daje semantiku za imperative već za stanje želje (koja uključuje
i dimenziju vjerovanja); on koristi dva odnosa dostupnosti za
modeliranje stanja htijenja da bude ono što još nije slučaj, R1
za svjetove nerazlučive u pogledu poželjnosti i R2 za svjetove
nerazlučive obzirom na njihovu činjeničnost.
Chellas [24]
k!ϕk (w, t) =1
Belnap et al. [9] [51]
M,m/h ² [α dstit: ϕ]
kϕk (w 0 ,t)=1
za svaki w 0 takav da Rt (w, w 0 )
∀h 0 : h0 ∈ Izbor m α (h) →
M,m/h 0 ² ϕ
i
∃h 00 : h 00 ∈ H(m) ∧ M,m/h 00 2 ϕ
Segerberg [73]
!δϕ {hx, yi : y ∈kϕk} ∈ Γx
Γ ²x
zahtijeva
Cross [28]
VM,w(4ϕ) =>
∀w0 (wR1w0 →VM,w
∀w00 (wR2w00 →VM,w
0(ϕ) =>) i
00(ϕ) =⊥)
69