u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

· posebnu narav konkluzije: tipična konkluzija nije iskaz koji
korespondira namjeri.
Promotrimo neke primjere iz literature. Davidson [29] je
koristio prima facie rečenični operatore koji pokazuje da se
izvedena ciljna rečenica ne može odvojiti od svojih premisa.
Situacija je slična onoj kod vjerojatnosnih iskaza. Naime, kod
kondicionalnih (ili posteriornih) vjerojatnosnih iskaza riječ jeo
iskazima tipa P (ϕ | A) =n koje čitamo ’n je vjerojatnost za ϕ
ako je A sve što znamo’. U situaciji gdje
P (ϕ | A) =P (¬ϕ | B)
ne susrećemo kontradikciju ako agent vjeruje i ϕ i ¬ϕ jer se
ni ϕ ni ¬ϕ ne mogu odvojiti od svojih ’prosudbenih osnova’ (A
i B). Slično, djelatnik može željeti i da bude ϕ i da bude ¬ϕ bez
kontradikcije u svojim željama. Mnogi autori se slažu s time. Na
primjer Devlin:
[...] mogu željeti da sniježi sutra i mogu željeti da sutra
bude 18 0 , iako su sadržaji ovih želja uzajamno kontradiktorni.
Tako želja za ¬ϕ ne povlači ne-želju za ϕ.
K. Devlin [32] (str.205.)
Ovakvu tezu ne možemo prihvatiti u obliku u kojem je
iskazana, posebno zbog hijerahije u značenju termina ’želja’
i spornog termina ’ne-želja’. Davidsonov stav je naprotiv
obrazložen pomoću obilježja praktičnog zaključka. Navest ćemo
primjer smišljen u skladu s Davidsonovom formalizacijom. Ivica
ne želi lagati i želi uslišati prijateljičinu molbu, ali jedini način
uslišavanja molbe jest izricanjem laži. Njegove razloge i želje
opisuju donji zaključci:
(M1) pf(x je bolje od y, x je odustajanje od laži ∧ y je laž)
(m1)(a je odustajanje od laži ∧ b je laž)
(C1) pf(a je bolje od b, M1 ∧ m1)
(M2) pf(x je bolje od y, x je uslišavanje prijateljičine molbe
∧
y je odustajanje od uslišavanja prijateljičine molbe)
(m2)(a je odustajanje od uslišavanja prijateljičine molbe ∧
261