u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

4.3.3 Primjer: potpune premise
Valjan?
Segerberg [73]
(!δ (p ∧ q) ∧ p) →!δq NE
Belnap, Perloff, Horty [9][51]
([α dstit: p ∧ q] ∧ p)) → [α dstit: q] NE
Cross [28]
(4(p ∧ q) ∧ p)) →4q NE
(4(p ∧ q) ∧⊕p)) →4q DA
Chellas [24]
(! (p ∧ q) ∧ p) →!q DA
Kenny [57]
(Fiat(p∧ q) ∧ Est(p) → Fiat(q) DA
Fulda [39]
(((p ∧ q) → s) ∧ p) → (q → s) DA
L!·¡
!(p ∧ q);·p ²ut!q DA
L¦!·¡
!(p ∧ q);·p ²0−ut ¦ ∗ !q DA
U ovom primjeru premise determiniraju maksimalno stanje.
Ipak, protivno našem obrazloženju tipičnih nesuglasica, procjene
valjanosti nisu uskla ¯dene. Očigledno nije riječ o «tipičnom
slučaju», i zato je potrebno usmjeriti pažnju na semantičke
razlike koje vode do razlike u rezultatima procjene valjanosti.
Neovisnost i ovisnost o kontekstu. Razmotrimo jedan
primjer. Autoritet izriče zapovijed ’Zatvori vrata i otvori prozor’
u situaciji u kojoj i autoritet i podložnik vjeruju da su vrata
zatvorena i, k tome, svatko me ¯du njima zna da onaj drugi to
vjeruje 11 . Tada je redundantno izreći daljnju zapovijed ’Otvori
11 U ovom primjeru autoritet ne komunicira na kooperativan način. Ono što je
on smio u takvoj situaciji izreći nije ’Zatvori vrata i otvori prozor’, već ’Ostavi
vrata zatvorenima i otvori prozor’. No, ova distinkcija nije iskaziva u jeziku
L ¦!·¡ .
66