u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

modusa za svrhe sintakse, a relaciju preferencije primijenimo u
semantici. Relacijski model za statičnu semantiku kojega ćemo
kasnije uvesti slijedit će ovu ideju, s tom razlikom što «odnos
dostupnosti» nećemo poistovjetiti s «preferencijom», iako će se
ona moći definirati pomoću njih.
4.1.5 Problem značenja ciljnih rečenica
U 4.1.3 pokazali smo povezanost dvaju osnovnih logičkih
modusa i dvaju osnovnih intencionalnih stanja. Budući da
ciljne rečenice (logički imperativi) i intencionalna stanja želja
imaju isti smjer slaganja sa svijetom i budući da smo izjednačili
intencionalno stanje želje s primjerkom vrste modela koji
zadovoljavaju odgovarajuću ciljnu rečenicu čini se da bismo u
odre ¯divanju značenja ciljnih rečenica morali započeti s analizom
pojma želje. No izgleda da su nastojanja da se prona ¯de
opće prihvatljiva definicija termina ’želja’ unaprijed osu ¯deni na
neuspjeh. Na nesvodivu višeznačnost tog termina upozoravaju
brojni autori. Navest ćemo nekoliko primjera.
Chisholmov način odre ¯divanju osnovnog značenja termina
’želja’ blizak je našem pristupu.
198
(...) možemo napraviti razliku izme ¯du nečega što bismo
mogli nazvati različitim razinama želje ili težnje, počevši
od najniže razine: 1. On preferira A pred ne − A. 2.On
se protivi ne − A. 3. Sklon je prema A. 4. On je sklon
prema A i suprotstavlja se prema ne − A. 5. On daje
prednost onome za što vjeruje da je posljedica javljanja A
pred onim za što vjeruje da je posljedica nejavljanja A.
6. (5.) i protivi se onome za što vjeruje da je posljedica
nejavljanja A. 7. (5.) i sklon je onomo za što vjeruje da je
posljedica javljanja A. 7. Sklon je onome za što vjeruje da
je posljedica javljanja A i protivi se onome za što vjeruje
da je posljedica nejavljanja A.
Termini ’želja’ i ’težnja’, u svojoj običnoj primjeni, mogu
se koristiti za referiranje na bilo koju od spomenutih
razina želje ili težnje. Oni se općenito koriste tako da su
predmeti želje i težnje ograničeni na predmete u budućnosti