u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

Jedna razlika izme ¯du iskaza postignuća i iskaza namjere može
se oslikati pomoću sljedećih rečenica.
[αastit: ϕ] → ¤ϕ
Istinitost komplementa istinitog iskaza postignuća je nužna. S
druge strane,
[α dstit: ϕ] →¬¤ϕ
Iskaz namjere može biti istinit samo ako je komplement
kontingentan.
U diferenciranom modalnom stit pristupu imperative bismo
vezali uz dstit sheme. No opet dobivamo rezultat po kojemu
se logika imperativa ne može reducirati na odnose njihova
propozicijskog sadržaja. S druge strane, iz predložene semantike
stit rečenica općenito i dstit rečenica kao njihova posebnog
slučaja ne proizlazi ništa u pogledu relizacije komplementa
imperativa, konzistentno je i [α dstit: ϕ] ∧ ϕ (što bi odgovaralo
namjeri očuvanja željenog stanja) i [α dstit: ϕ] ∧¬ϕ (što bi
odgovaralo namjeri uspostavljanja željenog stanja). Ipak, stit
logika ne ostavlja prostora zaključcima u kojima bi se povezivali
stit iskazi i deklarativni iskazi. Na primjer: ni
ni
(i) ([α dstit: ϕ] ∧ ¤(ϕ → ψ)) → [α dstit: ψ]
(ii) ([α dstit: ϕ] ∧ (ϕ → ψ)) → [α dstit: ψ]
nisu valjani iskaz. Protuprimjer za (i) i (ii) je na slici dolje.
S tvrdnjom o nevaljanosti praktičnog modus ponens ne bi se
složili mnogi autori. Npr. Hector Neri Castańeda [20] (vidi
ovdjecitatnastr.??) tvrdi da u praktičnom zaključivanju vrijedi
slabi princip naslje ¯divanja namjere čiji bi stit prijevod bio (i)
ili (ii). Donja slika daje protuprimjer za (ii) gdje: M,m1/h1 ²
127