u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

verificiraju Fiat(ϕ ∧ ψ) i Fiat(ϕ) ∧ Fiat(ψ) ne preklapaju.
Ukazat ćemo na neke razlike: Fiat(ϕ)∧Fiat(ψ) je restriktivnije
od Fiat(ϕ ∧ ψ) i u (i) informacijskom i u (ii) motivacijskom
smislu, tj.
(i)
dok
i(ii)
dok
∃σ :[Est(ϕ)] ([Fiat(ϕ ∧ ψ)] σ) /∈ F,
¬∃σ :[Est(ϕ)] ([Fiat(ϕ)] [Fiat(ψ)] σ) /∈ F.
[Fiat(ϕ ∧ ψ)] 0 6= [Fiat(ϕ)] ([Fiat(ϕ ∧ ψ)] 0)
[Fiat(ϕ)] [Fiat(ψ)] 0 = [Fiat(ϕ)] ([Fiat(ϕ)] [Fiat(ψ)] 0)
Razlika izme ¯du dvaju vrsta ciljnih rečenica (tj. logičkih imperativa)
i s njom povezana razlika izme ¯du čistog i protegnutog motivacijskog
modela može razrješiti konfliktne intuicije (vidi ovdje
4.1.7 i 4.3.7): protivno Devlinovu stavu, ’Fiat( ϕ ∧ ψ), dakle
Fiat(ϕ)’ nije valjan oblik praktičnog propozicijskog zaključka,
ali, protivno Kennyu i Geachu, sličan oblik ’Fiat( ϕ ∧ ψ),dakle
Fiat(¦ϕ)’ jest valjan.
4.3.2 Motivacijski ciklus i zadovoljstvo
Dva su osnovna tipa posrednih stanja (P) kroz koja djelatnik
prolazi tijekom praktičnog promišljanja: (i) motivacijska stanja
(M) koja obuhvaćaju i čista i protegnuta motivacijska stanja
i (ii) čista informacijska stanja (I). Ostala stanja (P \
(M ∪I)) imaju specifičnu fenomenologiju nalazeći se «negdje
izme ¯du» jer iako je mogućnost za neke ciljeve isključena,
nijedan cilj nije prihvaćen. Taj skup modela povezan je uz
usvajanje zabrana (¬Fiat(ψ)) i situaciju izbora izme ¯du zadanih
ciljeva (Fiat(ϕ) ∨ Fiat(ψ)). Poseban razred tvore prava
nemotivacijska stanja: početno stanje 0 iskupgraničnih stanja
(F). Ovisno o svom nastanku, granično stanje tipa hP, ∅i može
243