u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

adekvatno objašnjenje za posebnu narav slijeda u praktičnom
zaključku. U novijim radovima poteškoća se pokušala razriješiti
na razini formalne semantike [9] [51] [28] i tu je odgovor na
pitanje valjanosti primjera negativan. Ipak, intuicija kazuje da
u nizu ’Nemoj me obezvrje ¯divati i varati! Dakle, nemoj me
varati!’ ima nešto «logike», dok u nizu ’Nemoj me obezvrje ¯divati
i varati! Dakle, varaj me!’ nema nikakve «logike». Ako bismo
imali pojam slijeda koji je intuitivno prihvatljiv i koji objašnjava
uočena obilježja slijeda u praktičnoj logici, onda bismo morali
iskušati mogućnost rješavanja problema valjanosti praktičnog
zaključka u tom okviru.
Alternativni pojam slijeda pronalazimo u dinamičnoj semantici:
konkluzija slijedi iz premisa ako se djelatnik nakon
sukcesivnog usvajanja premisa nalazi u stanju u kojem je
konkluzija prihvaćena ili prihvatljiva (vidi 3.12). Ovaj se
pojam slijeda dobro slaže s opće prihvaćenom idejom da
’konkluzija ne donosi ništa novo’. S druge strane, ovaj
pojam slijeda zahtijeva teorijsko izjednačavanje djelatnikova
mentalnog stanja i formalnog modela (4.1.3). Zahvaljujući tom
izjednačavanju, možemo povezati logiku zaključaka u kojima
se mogu javiti i indikativne i imperativne rečenice s logikom
rečenica koje opisuju intencionalna stanja. Nakon semantičke
analize izdvojili smo tri komponente (ciljeve, vjerovanja o
činjenicama i vjerovanja o pravilnostima) koje mogu poslužiti
kao polazište za definiranje osnovnih vrsta logičkih modusa,
odnosno intencionalnih stanja (4.1.4 i 4.1.5). Postignuti
rezultati pokazali su da je izvor neslaganja u odredbi valjanosti
u neuvažavanju postojanja posebnog modaliteta za logičke
imperative, odnosno posebne vrste ciljnog intencionalnog stanja
(4.1.7, 4.3.7, 4.3.8). Vratimo li se zaključku iz primjera, onda
možemo reći da on nije valjan, ali njemu srodan oblik jest.
Modifikacija daje valjani oblik: ’Nemoj me obezvrje ¯divati i
varati! Dakle, možda me ne bi trebao obezvrje ¯divati.’. Varijanta
u logici propozicijskih stavova glasila bi: ’Ivica želi da ga Petar
ne obezvrje ¯duje i ne vara. Dakle, Ivica bi mogao biti sklon učiniti
nešto s ciljem da ga Petar ne obezvrje ¯duje.’
Oslabljivanje izvornog cilja u nekom smislu ne ispunjava
108