u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

Tvrdnja 4.10 ∀σ :[Est(ϕ)] σ/∈F→[Est¦ (ϕ)] σ = σ
Tvrdnja 4.11 ∃σ :[Est(ϕ)] σ ∈F∧[Est(ϕ)] σ = σ
Tvrdnja 4.12 ∀σ :[Fiat(ϕ)] σ/∈F→[Est¦ (ϕ)] σ = σ
Tvrdnja 4.13 ∃σ :[Est(¬ϕ)] ([Est¦ (ϕ)] σ) /∈ F
Tvrdnja 4.14
∀σ :[Est¦ (ϕ)] σ = h∅, ∅i → [Fiat(ϕ)] σ ∈F
Djelatnikovo vjerovanje da je neka propozicija moguća
možemo shvatiti dvojako: kao njegovu nesigurnost u pogledu
aktualnosti i kao njegovo isključivanje te propozicije na temelju
prihvaćenih (detreminističkih) zakona. Epistemička mogućnost
obično se iskazuje riječju ’možda’, kao u rečenici ’Netko
kuca. Možda je to Blaž.’, dok se metafizička iskazuje različito,
pomoću kondicionala, kao u rečenici ’Ne možeš staviti knjigu
na to mjesto ako ne pomakneš vazu.’ Singularni lik kojeg
kondicional preuzima može dovesti u zabludu, kao u znamenitim
Jeffreyijevim primjerima.
Slomit ću nogu danas. Znam da je to istina jer znam da
nije istina da ako slomim nogu danas, onda ću sutra skijati.
R. Jeffrey [53] (str. 78)
Zbog svoje implicitne općenitosti kondicional ne može zadobiti
ispravnu semantiku unutar propozicijske logike. Pripisati
kondicionalu osobitu semantiku čini se prirodnim potezom.
251