u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

Rečenica ϕ može imati jednu od sljedećih dinamičnih
∈LF/E
vrijednosti relativno prema modelu σ:
· ϕ je prihvaćeno i prihvatljivo u σ : [ϕ] σ = σ ∧ σ/∈F
· ϕ je prihvaćeno i neprihvatljivo u σ: [ϕ] σ = σ ∧ σ ∈F
· ϕ je ne-prihvaćeno i prihvatljivo u σ: [ϕ] σ 6= σ ∧ [ϕ] σ/∈F
· ϕ je ne-prihvaćeno i neprihvatljivo u σ :[ϕ] σ 6= σ ∧[ϕ] σ ∈F
4.3 Dinamična semantika i praktična logika
4.3.1 Ekstenzija motivacijskog utjecaja
Praktično zaključivanje obično se poima kao proces prijenosa
motivacijske snage s cilja na sredstvo ili podcilj (pri čemu
termini ’sredstvo’ i ’podcilj’ obično nemaju strogu definiciju)
[58]. Pretpostavimo, na temelju primjera iz literature (vidi i ovdje
4.1.6), da promišljanje o odnosu sredstvo-cilj polazi barem od
sljedećih premisa:
· (dovoljno sredstvo) Fiat(ϕ);Est¤(ψ → ϕ),
· (nužno sredstvo) Fiat(ϕ);Est¤(ϕ → ψ).
Tada bi pretpostavljena konkluzija Fiat(ψ) imala obilježje da
njezina frastika (tj. propozicijski sadržaj) ne slijedi iz frastike
izvorne ciljne rečenice, čime bi se potvrdile intuicije o prijenosu
poželjnosti ili ekstenziji motivacijskog utjecaja. No, takve
konkluzije nisu prihvatljive svim autorima ili nisu prihvatljive u
oba slučaja. Na temelju predložene formalno semantičke analize
takva konkluzija nije prihvaćena u svim modelima premisa, ali
njezina ublažena varijanta Fiat¦ψ jest prihvaćena u minimalnim
modelima, tj. u modelima [Fiat(ϕ)] [Est¤(ψ → ϕ)] 0 ,
odnosno [Fiat(ϕ)] [Est¤(ϕ → ψ)] 0. S druge strane, unatoč
možda drukčijim očekivanjima, ni slučajevi bez miješanih
premisa u kojima frastika premise povlači frastiku konkluzije i
obratni slučajevi ne daju neublaženu konkluziju. Ipak, neku vrstu
prijenosa poželjnosti susrećemo u praktičnom zaključku.
234