u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

⎧
⎨ [Fiat(ψ)] σ ako [Est(ϕ)] σ = σ,
· [Est(ϕ) → Fiat(ψ)] σ =
⎩
[Est(ϕ)] [Fiat(ψ)] σ d [Est(¬ϕ)] σ
u protivnom;
·
·
½
σ ako [Est¤(ϕ)] σ 6= 1,
[Est¦(ϕ)] σ =
1 u protivnom;
⎧
⎧
⎪⎨
⎨ hP, Ri ∈Mi
hP, Ri ako [Fiat(ϕ)] hP, Ri /∈ Fi
[Fiat¦(ϕ)] hP, Ri =
⎩
⎪⎩
[Fiat(¬ϕ)] hP, Ri ∈F
hP, ∅i u protivnom.
Rečenice s provjerom prihvatljivosti
Rečenica ϕ je prihvatljiva u modelu σ akko [ϕ] σ /∈ F.
Rečenica ϕ je prihvaćena u modelu σ akko [ϕ] σ = σ.
U eliminativnoj dinamičnoj semantici bilo je potrebno definirati
početni model, skup graničnih modela i skup motivacijskih
modela. U početnom modelu 0 sve su rečenice s konzistentnom
frastikom prihvatljive i ni jedna nije prihvaćena. Krajnji modeli
F su čvrste točkezabilokojurečenicu s R-varijacijama, a
apsurdni model 1 ∈Fje apsolutna čvrsta točka.
Neke rečenice dinamično interpretirane kao provjere su
operacije koje ne mijenjaju model akojeprovjerauspješnaikoje
rezultiraju s krajnjim modelom u protivnom, kao ¦ϕ. Provjere
mogu uključivati provjeru prihvaćenosti, kao kod Est(ϕ) →
Fiat(ψ) ili strožu provjeru prihvatljivosti, kao kod Est¦(ϕ).
Složena operacije provjere povezana je s rečenicama oblika
’Fiat¦(ϕ)’ koje pored dvije provjere (ne)prihvatljivosti
uključuju i ispitivanje vrste modela kojoj argument pripada.
4.2.2.3 Povezanost statične i dinamične semantike
Tvrdnja 4.1 Za elementarne rečenice ϕ ∈ L F/E, vrijednost
rečenične funkcije [ϕ] je model koji verificira rečenicu ϕ: [ϕ] σ ²
ϕ
Glavne (tj. elementarne) rečenične operacije rezultiraju s
modelima koji verificiraju korespondentne statično interpretirane
230