u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

Pretpostavit17 ćemo da je negacija imperativa tako ¯der
imperativ. Pod tom pretpostavkom moramo odbaciti 2 ¬!ϕ.
3
Opreka !ϕ vs. ¬!ϕ (tj. !¬ϕ) nije dobar kandidat ako
je intuitivno prihvatljivo da je «negirana promjena» — «ne-
5
promjena». Opreka !ϕ vs. ¬!ϕ nije dobar kandidat jer obje
zapovijedi imaju isti ciljni sadržaj. Preostaju nam slučajevi 1 ¬!ϕ i
4
¬!ϕ. Negacija 1 ¬!ϕ, tj. negacija koja zahvaća samo ciljni sadržaj
i ne nosi obavijest o situaciji u kojoj se zapovje ¯dena radnja treba
izvršiti posjeduje posebnu formalnu privlačnost: rečenice 1 ¬!-tipa
irečenice ·-tipa dovoljne su za dosezanje bilo kojeg stanja σ ∈ Σ.
No, s druge strane, u okviru semantike za L¦!·¡ pokazuje se da
1
¬ možemo razložiti u dvije varijante. Prvo, 1 ¬!-tip mogli bismo
definirati kao svojevrsni kondicionalni imperativ:
h i
1.1.1
hα, γi ¬ !ϕ
h i
1.1.2
hα, γi ¬ !ϕ
=
=
½ γ
hα, k¬ϕk i ako hα, γi [·ϕ] =hα, γi ,
hα, γi u protivnom slučaju.
½ γ
hα, k¬ϕk i ako hα, γi [·ϕ] =hα, γi ,
1 u protivnom slučaju.
Drugo, mogli bismo 1 ¬!-tip shvatiti kao zapovijed koja ne daje
obavijest o situaciji čija je izmjena ili očuvanje naloženo:
h i
1.2
hα, γi ¬ !ϕ = hα, k¬ϕk γ i
Odlučujemo se za 4 ¬!ϕ. Ta vrsta «negacije» čini se najboljim
izborom. Naime, 4 ¬!ϕ i !ϕ nameću imperativne alternative,
suprotne ciljeve za istu početnu situaciju. Ipak, negacije ¬ 4 i
¬ 5 imaju istovjetnu, simetričnu semantiku kao i indikativi koji
iskazuju pravilnosti (¡¬ϕ i ¡ϕ, tim redom). Ta nam činjenica
pokazuje da se statična formalna struktura treba rafinirati jer
očigledno je da članovi parova ¡¬ϕ i 4 ¬!ϕ,te¡ϕi 5 ¬!ϕ ne mogu
imati isto značenje.
17 Detaljnija razrada problema negacije imperativa nalazi se u [91].
73