u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

odnosno izme ¯du smjera slaganja i propozicijskog sadržaja.
Razlika u smjeru slaganja sa svijetom djelomično se pokazuje u
jeziku kao razlika u rečeničnom modusu. Čini se opravdanim
formalizirati rečenice o sudnim stavovima pomoću uvo ¯denja
indikatora modusa. U točki 4.1.3 predložili smo poistovjećenje
mentalnih stanja i formalnih modela u sljedećem obliku:
· Djelatnik a u intencionalnom stanju st a vjeruje da je ϕ slučaj
akko st a ∈{σ | σ ² Est(ϕ)}
· Djelatnik a u intencionalnom stanju st a hoće43 da ϕ bude
slučaj akko st a ∈{σ | σ ² Fiat(ϕ)}
Uobičajeni način izlaganja razlike u smjeru slaganja sa
svijetom prešutno je dinamičan. Pogledajmo Smithovu karakterizaciju:
Razlika izme ¯du želja i vjerovanja u njihovu smjeru slaganja
sa svijetom svodi se na razliku izme ¯du protučinjenične
ovisnosti vjerovanja da p jest i želje da p bude slučaj
o opažanju da ne − p: u grubim crtama, vjerovanje da p je
stanje koje teži k nestajanju pri opažanju da ne − p, dok
želja da bude p jest stanje koje tada teži k očuvanju, čineći
subjekta u tom stanju sklonim da ostvari p.
M. Smith [75] (str. 54)
Dinamična interpretacija uspijeva zahvatiti te bitne dimenzije
značenja logičkih imperativa i indikativa, odnosno obilježja
intencionalnih stanja želje i vjerovanja. Ako djelatnik opaža da ϕ
nije slučaj onda on usvaja rečenicu Est(¬ϕ), a ako je djelatnik
u svom praktičnom zaključku većusvojiopremisudajeϕ slučaj,
onda njegov motivacijski ciklus doseže krajnju točku.
Tvrdnja 4.5 ∀σ :[Est(¬ϕ)] ([Est(ϕ)] σ) ∈F
Kontradiktorna frastika kod rečenica istovjetnog modusa
rezultira s graničnim modelom, no kod rečenica s različitim
43 Alternativni termini za ’hoće’ su ’želi u smislu inkompatibilne
diskrepancije’ ili ’želi u motivirajućem smislu’.
247