u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

u eliminativnim sustavima obnavljanja («sustavi koji gledaju
prema naprijed») može se opisati donjom tvrdnjom.
Tvrdnja 5.1 Neka je ϕ rečenica iz jezika 15 L!·¡. Tada vrijedi
∀σ : σ [¬ϕ][ϕ] ∈F.
Kandidati za negaciju imperativa u L¦!·¡. Ispitajmo
nekoliko rečenica (rečeničnih instrukcija) koje zadovoljavaju
gornju tvrdnju
h
te time mogu igrati ulogu negacije imperativa.
1¬!ϕ
i
1. hα, γi = hα, k¬ϕk γ i [Ma što god bilo slučaj nemoj
učiniti da bude ϕ]
h
2¬!ϕ
i
2. hα, γi = hkϕk α ,γi = hα, γi [·ϕ] [Slučaj je da ϕ]
h
3¬!ϕ
i
3. hα, γi = hkϕk α , k¬ϕk γ i = hα, γi [!¬ϕ] [Proizvedi
¬ϕ] [Razori ϕ]
h
4¬!ϕ
i
4. hα, γi = hk¬ϕk α , k¬ϕk γ i [Očuvaj ¬ϕ] [Spriječi ϕ]
[Nemoj proizvesti ϕ]
h
5¬!ϕ
i
5. hα, γi
= hkϕk α , kϕk γ i [Očuvaj ϕ] [Nemoj razoriti ϕ]
[Nemoj proizvesti ¬ϕ]
Očigledno je da se pitanje izbora me ¯du kandidatima za
negaciju imperativa ne da razriješiti na osnovi tvrdnje 5.1.
Time ne želimo reći da funkcionalna semantika, koja odre ¯duje
značenje rečenice putem njezinog utjecaja na «moguće putove
evolucije konteksta» ne može poslužiti za našu svrhu, već
radije da pitanje 16 negacije imperativa traži uključivanje dodatnih
razloga.
15 Uočimo da smo isključili rečenice-provjere.
16 Koristeći Rossovu distinkciju [69]: ovdje ne razmatramo (i) pitanje ’negacije
faktora zahtjeva’ u imperativima već samo (ii) pitanje ’negacije teme
zahtjeva’. Razlog izostavljanja rasprave o (i) povezan je s ograničenjima koja
nameće jednosmjeran sustav obnavljanja. Stavljanje neke zapovijedi van snage,
poništenje imperativa tražilo bi semantiku koja dopušta kretanje unatrag: natrag
do stanja u kojem nije prihvaćen imperativ koji je negiran.
72