u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

sprihvaćenim pravilnostima. Ta pretpostavka je opravdana u
smisluukojemurečenica Fiat(ϕ) ne nosi obavijesti o pravilima
prijelaza.
Konfliktne intuicije o ispravnim oblicima praktičnog zaključka
proizišle su iz propusta uvi ¯danja da se semantika izvornih
ciljnih rečenica mora razlikovati od semantike za izvedene
ciljne rečenice koje izražavaju relativni i mogući ciljni status.
Razmotrimo Devlinov stav :
Općenito, ako djelatnik A vjeruje/ želi/ vidi/ vidi da ϕ∧
ψ, onda A vjeruje/ želi/ vidi/ vidi da ϕ.
K. Devlin [32] (str. 203)
Takav bismo stav morali izmjeniti ako je riječ o željama. Jer
∀σ :[Est(ϕ ∧ ψ)] σ =[Est(ϕ)] ([Est(ϕ ∧ ψ)] σ) ,
ali
¬∀σ :[Fiat(ϕ∧ ψ)] σ =[Fiat(ϕ)] ([Fiat(ϕ∧ ψ)] σ) .
NoDevlinjeupravuunekojmjerijer
[Fiat(ϕ ∧ ψ)] 0 = [Fiat¦(ϕ)] ([Fiat(ϕ ∧ ψ)] 0)
U obrani Kennyeve analize Geach je napisao:
Jedan, u većoj mjeri iznena ¯dujući rezultat Kennyjeve
teorije jest taj da u praktičnom zaključivanju Fiat(p ∧ q)
nije deduktivno istovrijedan paru Fiat(p), Fiat(q)...To zapravo
i nije paradoks, pretpostavljena istovrijednost vodila
bi k apsurdnom rezultatu. Jer po analognom razmišljanju
skup Fiat(p), Fiat(q), Fiat(r)... bio bi deduktivno istovrijedan
s Fiat(p ∧ q ∧ r ∧ ...). Ali ovaj posljednji fiat
mogao bi biti zadovoljen samo sa strategijom koja osigurava
ostvarenje svih naših želja odjednom...
P. Geach [40] (str. 79)
Iako je navod otvoren za različita tumačenja, ipak se s
Geachom možemo složiti utoliko što se vrste modela koje
242