u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

kojega smo u 2.1 nazvali supsumirajućim.
(M) pf(x je bolje od y, x je odustajanje od čina vrste A i y je
čin vrste A)
(m) a je primjerak odustajanja od čina vrste A i b je primjerak
čina vrste A
.:.(C) pf(a je bolje od b, (M) i (m))
Analizu ovakve preferencijske formalizacije ciljnih rečenica
dali smo ranije 4.1.4. Ovdje ćemo se zadržati samo na manjoj
premisi (m) koja moguće pojedinačne doga ¯daje a i b karakterizira
kao instance uzdržavanja i izvršenja vrste čina. Budući da je čin
po znamenitoj Davidsonovoj izreci ’doga ¯daj pod opisom’ i da se
čin opisuje po njegovim učincima, slijedi da u manjoj premisi,
osim ako nije riječ o temeljnim radnjama, ipak susrećemo
u prešutnom smislu neki općeniti iskaz pravilnosti (detaljnija
analiza nalazi se u [92] i [94]).
O teorijskoj vrijednosti praktičnog zaključka jedva da je netko
nadmašio von Wrightovu pohvalu:
[...] praktični silogizam pruža znanostima o čovjeku
nešto što je dugo nedostajalo njihovoj metodologiji: jedan
neovisni model objašnjenja koji predstavlja definitivnu alternativu
deduktivno-nomološkom modelu.
G. H. von Wright [85]
Praktični silogizam von Wright prikazuje na sljedeći način:
A namjerava ostvariti da bude p.
A vjeruje da ne može ostvariti da bude p osim ako ne učini a.
Dakle, A preuzima na sebe da učini a.
Uočimo da nasuprot uobičajenim prikazima instrumentalnog
zaključka koji oslikavaju svojevrstan prijenos poželjnosti s cilja
na dovoljno sredstvo (vidi primjere na str. 118 i str. 201), von
Wrightov prikaz upućuje na poželjnost nužnog sredstva. Razlog
ovakvom prikazu vjerojatno leži u činjenici da u tom slučaju
frastični dio iskaza sudnih stavova (tj. njihov propozicijski
sadržaj) uobličuje modus ponendo ponens što nas čini sklonima
pripisati valjanost toj varijanti praktičnog zaključka.
Cross [28] za tipičan primjer praktičnog zaključivanja uzima
onaj u kojemu se početni cilj mijenja zbog promjene činjeničnog
203