u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

nečega.
Nikomahova etika, 1139b
U posljednjem navodu jasno je ocrtana osnovna ideja 24
intencionalne psihologije: odluka (namjera) je uzrok činu (causa
efficiens), odluka se donosi (namjera se oblikuje) na temelju
razloga koji uključuju i stavove usmjerenosti k cilju i stavove
vjerovanja, a ti razlozi su svrhe koje objašnjavaju čin (causa
finalis).
Aristotel prešutno razlikuje dvije vrste praktičnog zaključka
koje korepsondiraju dvama načinima stjecanja ciljeva. S
jedne strane, neko stanje može biti ciljno u ovisnom smislu
ako je to stanje početak uzročnog niza kojim se ostvaruje
drugo, izvorno ciljno stanje. S druge strane, neko stanje
može zadobiti status cilja ako je ono primjerak neke vrste
ciljnih stanja. Instrumentalnim oblikom možemo nazvati prvi
oblik, supsumirajućim drugi oblik praktičnog zaključka. O
instrumentalnom obliku riječjeusljedećem navodu:
Mi ne promišljamo o svrhama, nego o sredstvima radi
tih svrha, jer niti liječnik promišlja da li će liječiti, niti govornik
da li će uvjeravati, niti državnik hoće li uspostaviti
zakonitost, niti bilo tko o samoj svrsi. Nego postavivši
svrhu, razmatraju kako i čime da je postignu. Ako se čini
da se može postići s pomoću više sredstava, razmatraju kojim
od njih najlakše i najbolje; ako se pak postiže samo
jednim, razmatraju kako će se ona njime postići, a zatim
kojim drugim ovo sredstvo, sve dok ne stignu do prvog
uzroka, koji je posljednji u samom iznalaženju... Ako, zatim,
nai ¯du na nemoguće, odustaju — kao kad treba novaca,
anemogusenabaviti;nuakosečini moguće, pokušavaju
djelovati.
Aristotel, Nikomahova etika [4], 1112 b
Osupsumirajućemooblikuriječ je u sljedećem ulomku:
Budući da postoje dvije vrste stavaka, ništa ne priječi
onoga tko ih ima oba da ipak čini protiv svojega znanja,
24 Davidson [29] idejusažimau’razlogje racionalni uzrok’.
114