u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

kod mjerenja i kod primjene propozicijskih stavova. Ne dopuštamo
kod mjerenja iznimke u slučaju iskorištenog relacijskog
svojstva. Na primjer,
Teˇzina(a, n) ∧ Teˇzina(b, m) ∧ n>m∧¬TeˇziOd(a, b)
je zbog apriornih razloga inkonzistentna konjunkcija. S druge
strane,
Vjeruje(a, p) ∧ Vjeruje(a, p → q) ∧¬Vjeruje(a, q)
ne čini nam se inkonzistentnom konjunkcijom. Parcijalnost
korištenja iskorištenog strukturalnog svojstva nije svojstvena
mjerenju. Obrazlažući ovakve parcijalnosti Matthews za
primjer uzima neiskorištene točke u mjernom prostoru, što nije
sporno. Sporna je iskorištenost strukturalnog svojstva jer ako se
koristi neko svojstvo odnosa na dijelu mjerene strukture, onda
parcijalnosti nema.
Davidson, koji je i dao prvi poticaj pristupu iz kuta teorije
mjerenja, daje prihvatljiviji stav:
Ne možemo smisleno pripisati dužinu nekom predmetu
osim ako neka teorija ne pokriva predmete slične vrste,
jednako tako ne možemo smisleno pripisati propozicijski
stav djelatniku izvan okvira neke prihvatljive teorije o njegovim
vjerovanjima, željama, namjerama i odlukama.
[...]
Pripisivanje visokog stupnja konzistencija ne može se
poistovjetiti s pukom dobronamjernošću: ono je neizbježno
ako hoćemo imati mogućnost za okriviti djelatnika za pogrešku
ili za neku mjeru iracionalnosti.
Davidson [29] (str. 221)
Nije riječ o ’parcijalnom iskorištenju svojstava inferencijalnih
odnosa’, već su načela opisa za dva područja, fizičko i
intencionalno, različita. Na fizičkom području odnosi predmeta
instanciraju neke ’konstitutivne (sintetičke a priori)’ zakone
(Davidson [29]), dok odnosi intencionalnih stanja postaju
razumljivi u mjeri u kojoj ostvaruju inferencijalne odnose i u
teorijskom smislu je njihova uloga sličnija ulozi heurističkih
pravila. Dobar primjer je proširenje intencionalne psihologije s
121