u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

kP (c) ∧ Q(x)k =
= {hg,hi |∃k :(g, k) ∈kPck∧(k, h) ∈kQxk} =
= {hg,hi |∃k : g = k ∧ I(c) ∈ I(P ) ∧ k = h ∧ h(x) ∈ I(Q)} =
= {hg,gi |I(c) ∈ I(P ) ∧ g(x) ∈ I(Q)}
Protuprimjer je vrlo jednostavan: neka je model M ∗ = hD, Ii
zadan s D = {o1,o2}, I(P )={o1}, I(Q) ={o2}, I(c) =o1, i
neka je funkcija dodjeljivanja vrijednosti varijablama g(x) =o2.
Tada vrijedi:
hg,gi ∈kP (c) ∧ Q(x)k M ∗ ,
u modelu M ∗ dodjeljivanje vrijednosti varijablama g zadovoljava
P (c) ∧ Q(x),iako
c/∈kQk M ∗ ,
tj. u toj interpretaciji Ivica ne pjevuši. Pravo značenje mora biti:
kP (c) ∧ Q(x)k M ∗ = ∅.
Daljnji razvoj teorije koji uključuje i promjenu modela
rješava poteškoću i nalazi se u [44] [45] gdje se relacijski
pristup zamijenjuje s funkcijskim unutar update semantike, a
to znači da točke vrednovanja postaju modalni, Kripke modeli.
Manje radikalni pomak koji rješava poteškoću koreferiranja
individualne konstante i varijable nudi van Benthem [12] (str.
24):
...čini se smislenijim zasebno interpretirati kvantifikatore:
kao slučajno dodjeljivanje vrijednosti (random assignment)
s1 k∃xk s2 akko s1 =x s2
...Dalje, «slučajna dodjeljivanja vrijednosti varijablama»
x :=? sama po sebi vode k ideji «odre ¯denog dodjeljivanja
vrijednosti» (definite assignments) x := t.
Na temelju ove ideje može se domisliti rješenje u kojem se
«prenose» generalizirana (tj. i slučajna i odre ¯dena) dodjeljivanja
vrijednosti.
3.6.1.1 Slijed u DPL
Groenendijk i Stokof pojam slijeda u DPL definiraju u smislu
166