u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

ako se služi onim stavkom koji je sveopći, a ne onim što
je poseban; jer pojedinosti su stvari koje treba činiti. A
postoji i razlika i u sveopćem stavku; jedno se tiče samog
činitelja, i drugo stvari, kao ’svakom čovjeku koriste suhe
jestvine’, i ’ovaj je čovjek’ ili ’ova je jestvina suha’, ali da
li je ’upravo ova takva’, o tome dotičnik ili nema znanja ili
ga ne primijenjuje.
Aristotel, Nikomahova etika [4], 1147 b
Česta je pogreška pri tumačenju Aristotela u previ ¯danju
činjenice da on ne daje jedan zajednički oblik svim praktičnim
zaključcima. Na primjer, Bennet [11] (str. 95) Aristotelov pojam
opraktičnom zaključku sužava na supsumirajuću vrstu:
Po Aristotelu, praktični silogizam ima barem ova obilježja:
1. Njegova je veća premisa općenita i odnosi se na nešto ’k
čemu se cilja’ ili ’što se želi’ ili ’za čime se žudi’.
2. Njegova manja premisa je opažajni sud ili ’mnijenje’ i
singularna je.
3. Njegova je konkluzija čin.
4. Kada su premise zadane djelatnik mora djelovati; on
’odmah’ čini. (Iako, ponekad Aristotel kaže da djelatnik mora
činiti ukoliko nije spriječen.)
5. Praktični silogizam je nededuktivan zaključak.
Unatoč pogrešci u tumačenju, gornja odredba točno izdvaja
dva bitna obilježja praktičnog zaključka:
· jedna premisa navodi cilj (1.)
· logički slijed u praktičnom zaključku nije standardan (5.).
2.2 Prevlast indikativnog pristupa
2.2.1 Uvodna definicija praktičnog zaključka
U najopćenitijoj podjeli rečenica po njihovim načinskim oz-
115