u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

u gornjoj definiciji) . Da bi se neka promjena mogla
nazvati radnjom, rezultirajuća situacija ne smije biti neizbježna.
Uključivanje takvog negativnog uvjet u odre ¯divanju značenja
radnje postalo je standardnim pristupom, a korijene možemo
pratiti sve do rane Von Wrightove [87] formalizacije. Novost
koja je uvedena modeliranjem stanja pomoću relacijske strukture
sastoji se u mogućnosti da se napravi razlika me ¯du početnim
situacijama obzirom na naložene promjene. Zahvaljujući
modeliranju u kojem se pojedinačne početne situacije vezuju
uz pojedinačne rezultirajuće situacije postaje moguće iskazati
kondicionalne imperative. Dobar primjer za potrebu takvog
modeliranja nalazimo u konzistentnom zahtijevanju radnje koje
vode prema uzajamno isključivim situacijama, npr. ’Otvori
prozor ako je zatvoren, a zatvori ga ako je otvoren’.
Primjedba 6.5 U jezik L→!>¬!¦!·¡ uveli smo novi modalni
element ! > . Riječ je o vrsti imperativa koji ne nosi obavijest
opočetnoj situaciji u kojoj naloženo djelovanje treba započeti.
Odgovarajući izraz za ! > ϕ u prirodnom jeziku bio bi ’Pobrini se
da bude ϕ!’.
Primjedba 6.6 Definicija za ¡ drukčija je za L→!>¬!¦!·¡ nego
u ostalim sustavima, L¬!¦!·¡ i L¦!·¡. U drugospomenutim
sustavima ¡ se shvaća kao modalitet neizbježnosti neovisno je
li riječ o početnim ili rezultirajućim situacija. Nasuprot tome, u
L→!>¬!¦!·¡ riječ je o svojevrsnoj «povijesnoj neizbježnosti», ¡ϕ
u L→!>¬!¦!·¡ čitamo ’U trenutku poslije neizbježno je da bude
slučaj da ϕ’.
Rečenice definirane pomoću osnovnih
Imperativi:
· hρ, πi[! P ϕ]=hρ, πi [·¬ϕ][! > ϕ],
89