u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

strane, pojam 0-promjena-provjera posljedice (str. 31) u kojoj
se odnos slijeda upravo definira kao odnos izme ¯du minimalnog
stanja za T i stanja koji verificiraju konkluziju κ, 0[T ] ∈
{σ | σ [κ] =σ ∧ σ/∈F}i (ii) koristeći, s druge strane, pojam o
osporivoj, neperzistentnoj rečenici (definicija na str. 59 i tvrdnja
3.8). Informacijski sadržaj minimalnog stanja za skup T ,stanja
0[T ] jest najmanji sadržaj u skupu stanja koja verificiraju T jer
je za svako drugo stanje postoji neka u njima prihvaćena dodatna
rečenica. Na ovaj način smo odnos uključenosti značenja učinili
«lokalnim» jer smo ga vezali uz jedno «semantički privilegirano»
stanje, a ne uz skup stanja.
4.3 Pomirenje sukobljenih sustava
Čini se da se sukobljene intuicije o valjanim oblicima impertivnoindikativnog
zaključka mogu pomiriti u nekoj mjeri primjenom
predloženog okvira analize slijeda (0-promjena-provjera posljedica
i neperzistentne rečenice). U tipičnom slučaju, ako neki
autor klasificira oblik odre ¯denog zaključka me ¯du valjane a drugi
autor ih klasificira me ¯du nevaljane oblike, onda premise takvog
zaključka nisu potpune (definicija 3.5, tvrdnja 3.3) a navodna
konkluzija κ doista slijedi u smislu 0-promjena-provjera slijeda
kada je zamijenimo s njom odgovarajućom neperzistentnom
rečenicom ¦κ.
4.3.1 Primjer: praktičan silogizam
Dobar primjer nesuglasnosti obzirom na valjanost zaključaka
u imperativnoj logici odnosno u, s njom povezanom, logici
vjerovanja i želja nalazimo kod široko raspravljanog načela
«praktičnog silogizma». Najprije navodimo neformalne iskaze
načela, a potom rezultate ispitivanja njegove valjanosti koje
dobivamo u sustavima s eksplicitnom semantikom.
Formulacije navodno valjanog načela praktičnog silogizma:
(1) S izvorno želi da p bude slučaj upravo radi p. (2)
Samo ako S učini X tada će p biti slučaj. (1) i (2) daju
63