u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

0
P
O evoluciji modela možemo misliti na sljedeći način:
djelatnik u svojoj potrazi za znanjem ili ciljevima prolazi kroz
niz stanja (modela!) pri čemu svako sljedeće predstavlja
veći stupanj odre ¯denosti, eventualno završavajući sa stanjem u
kojemu djelatnik nema dilema ili, pak, okončavajući sa stanjem
neuspjeha. Glavni cilj eliminativne dinamične semantike ne
leži u modeliranju djelatnikovih spoznajnih ili motivacijskih
promjena jer bi ono uključivalo i «kretanje unatrag» (naime
nije vjerojatno da se u susretu s neuskladivim obavijestima
ili uputama ukloni cjelokupna zaliha prihvaćenih obavijesti i
ciljeva). Eliminativna semantika bliska je klasičnoj logici jer
njezin glavni interes leži o odredbi valjanih oblika zaključaka.
Ipak, veza s modeliranjem mentalnih procesa nije posve
izgubljena budući da reduktivna evolucija može dati tumačenja
izanekepojavekojenemajulogički karakter. Primjer za takvu
izvan logičku primjenu nalazi se u točki 4.3.2. Ako gornju sliku
protumačimo u ključu praktičnog zaključivanja, onda svaka točka
u evoluciji predstavlja pojedino kognitivno-motivacijsko stanje, a
reduktivna evolucija postaje «ekstenzija motivacijskog utjecaja».
Za svrhu izgradnje statične semantike potreban nam je model
koji će moći zahvatiti i indikative i imperative. Primijenit ćemo
relacijsku strukturu u kojoj će se iz odnosa izme ¯du točaka moći
očitati i ciljevi i vjerovanja. Zbog dvostruke uloge modela
relacija izme ¯du točaka neće se moći protumačiti kao odnos
preferencije, ali će se odnos preferencije moći pomoću tih relacija
definirati. Takav model je struktura u kojoj su točke «mogući
svjetovi» (istinitosna vrednovanja gdje vrijedi Vw(p) => akko
210
D
F