u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

zadovoljenja gdje se vjeruje da je cilj p ostvaren , 3.5p je
istinito u stanju u kojemu je nepoznato je li cilj p ostvaren ,
4.¯p je istinito u stanju motivacijske ravnodušnosti gdje djelatnik
vjeruje da je p slučaj, ali ni p, ni¬p nisu njegovi ciljevi. Status
izvornog ciljnog stanja u Fiat/Est logici dodjeljen je samo 1.
varijanti kognitivno-motivacijskog stanja, kod Crossa nazvanoj
’diskrepancija cilja i vjerovanja u smislu inkompatibilnosti’
Ostala stanja definirana su bilo dinamički (stanje zadovoljenja u
točci 4.3.2, diskrepancija u smislu nepotpunosti u definiciji4.34)
bilo statično (čisto informacijsko stanje na str.??). Poteškoća
očitavanja Crossovih distinkcija u prirodnom jeziku je očigledna:
na primjer, stanje djelatnika koji je usvojio uvjetovani imperativ
’Zatvori vrata ako nisu zatvorena!’ predstavili bismo unutra
’modalne logike diskrepancije’ kao ’5p’, dok u Fiat/Est
logici on dobiva oblik koji vjerno slijedi prirodno jezičnu
kombinaciju indikativ − imperativ : ’Est(¬p) → Fiat(p)’
tj. ’djelatnik je u stanju [Est(¬p) → Fiat(p)] σ’ . Čini se
da teorijski interes modalne logike diskrepancije leži više na
strani modeliranja kognitivno-motivacijskih stanja, nego na strani
formalno semantičke analize imperativa. No, kako bilo da bilo,
izgleda da jedno motivacijsko stanje nedostaje u klasifikaciji:
stanje u kojem je djelatnik sklon prihvatiti cilj ϕ jer prihvaća cilj
ψ (gdje ϕ nije istovrijedno s ψ).
Cross definira modalitet ’4’ [28] (str..148) :
V (M,w)(4ϕ) => akko
∀w 0 ¡ wR1w 0 →V (M,w 0 )(ϕ) => ¢ ∧
∀w 00 ¡ wR2w 00 →V (M,w 00 )(ϕ) =⊥ ¢
itojeposveslično, osim Crossovog manje štedljivog
korištenja relacije dostupnosti, našoj definiciji 4.18:
V (σ,w)(Fiat(ϕ)) = > akko
∀v ((wRv →Vv(ϕ) =⊥) ∧ (vRw →Vv(ϕ) =>))
255