u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

5 Negacija
imperativa i
pojam promjene
Modeliranje značenja rečenice u okviru dinamične semantike
zahtijeva povezivanje (statične) strukture koja verificira rečenicu
s operacijom koja mijenja ne-verificirajuću strukturu u strukturu
koja verificira danu rečenicu. Na primjer, u jednostavnom
sustavu obnavljanja za jezik L¦!·¡ struktura hα, γi disjunktnih
skupova, α ∩ γ = ∅ verificira neki imperativ, a «asimetrična»
operacija dodjeljuje se imperativima kako bi se generirala tražena
struktura. Obnoviti strukturu nekom rečenicom znači proizvesti
najmanju preinaku strukture dovoljnu za verificiranje rečenice.
Sljedeći takav pravac razmišljanja, negacija neke rečenice može
se poistovjetiti s operacijom koja će onemogućiti uspješno 14
obnavljanje negiranom rečenicom. U tom smislu za verificiranje
negacije dovoljna je struktura u kojoj će negirana rečenica biti
neprihvatljiva. No, na raspolaganju možemo imati više struktura
a time i više operacija koje proizvode željenu izmjenu. Na
primjer, u L¦!·¡ imamo na raspolaganju više načina za učiniti
neki imperativ neprihvatljivim.
Primjedba 5.1 Imperative !ϕ nije prihvatljiv ni u jednom
stanju hα, γi takvom da α −kϕk = ∅ ili γ ∩kϕk = ∅. Budući
da je dovoljno ispuniti jedan uvjet, indikativna se rečenica ·ϕ
može promatrati kao varijanta negacije imperativa !ϕ (označena
s 2 ¬!ϕ dolje u tekstu). Općenito govoreći, uloga negacije
14
’Uspješno’ znači ’ne vodi u završno apsurdno stanje’; pogledajte tako ¯der
str. 15.
71