u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

pojmova ovlašćivanja (ϕ? ovlašćuje τ!) i slijeda (τ! ² ϕ?)
leži u činjenici da su u okviru QL modela moguća dva oblika
nepodudarnosti.
1. Slučaj u kojem postoji model prvog reda (svijet) koji ne zadovoljava
otvorenu upitnu rečenicu P −→ x pod nekim dodjeljivanjem
vrijednosti i zadovoljava zatvorenu izjavnu rečenicu P −→ o .
2. Slučaj u kojem (i) postoji model prvog reda (svijet) koji zadovoljava
otvorenu upitnu rečenicu pod nekim dodjeljivanjem
vrijednosti i ne zadovoljava zatvorenu izjavnu rečenicu i (ii)
svaki model koji ne zadovoljava otvorenu upitnu rečenicu ni
pod kojim dodjeljivanjem vrijednosti ne zadovoljava ni zatvorenu
izjavnu rečenicu.
Primjer za prvi tip nepodudarnosti je Pa! 2?xP x i
?xP x ovlašćuje Pa!. Primjer za drugi oblik nepodudarnosti
je Pa! ²?∃xP x i ?∃xP x ne ovlašćuje Pa!. U prvom obliku
nepodudarnosti kriterij slijeda je preoštar. S predloženim
semantičkim izmjenama dobivamo slijed u prvom obliku
nepodudarnosti i zadržavamo ga u drugom. Usvajajući definiciju
3.29 i zadržavajući sve ostalo jednakim dobivamo ovakvu
definiciju: τ! je odgovor3 na pitanje ϕ? akko τ! ² ϕ?.
U skladu s ovdje predloženim pristupom diskurs ’Tko je P ?
a je P . Je li a jedini P ? b je P .’ predstavlja niz «pitanje
— odgovor3 na to pitanje — drugo pitanje — odgovor3 na
drugo pitanje», dok je po Groenendijkovom kriteriju riječ onizu
«pitanje — odgovor2 na to pitanje — drugo pitanje — odgovor1 na drugo pitanje», a budući da odgovor1 nije odgovor u pravom
smislu slijedi da ovaj diskurs nije proveden po pravilima «igre
ispitivanja».
3.7.3 Logički odnosi izme ¯du rečenica koje se
razlikuju po modusu
U ovom smo radu postavili tezu da se problem praktičnog
zaključka ne može razrješiti unutar indikativnog pristupa.
Semantički pomak sa statičnih modela prema njihovoj evoluciji
otvara teorijsku mogućnost objašnjavanja logičkih odnosa
izme ¯du rečenica koje se razlikuju po modusu. Ako je značenje
181