u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

B oblika proglašava valjanim (vidi gore str.203; pri čemu
pretpostavljamo da je iskaz namjere prava ciljna rečenica). S
von Wrightovim stavom slaže se onaj kojeg je iznio Castańeda
tvrdeći da je (B) najslabiji oblik načela naslije ¯divanja koji vrijedi
za praktično zaključivanje:
Ako X vjeruje (zna) da (p implicira q), onda to da X
namjeravam p implicira da X namjerava q.
H. N. Castańeda [20] (str. 454)
No s druge strane, oblik (B) nije valjan unutar Horty-Belnap-
Perloff stit-logike ni ako se kondicional iz indikativne premise
shvati kao iskaz pravilnosti, tj. kao ¤(p → q), ni ako se shvati
nemodalno kao p → q (vidi ovdje str. 127). Nalazimo se
u povoljnijem položaju u slučaju kad je semantika eksplicitno
iskazana kao u stit-logici jer ćemo tada ili osporavati pojedina
semantička rješenja ili osporavati predloženi pojam slijeda ili,
u protivnom, biti prinu ¯deni prihvatiti da oblik (B) nije valjan.
Budući da se naš rezultat procjene valjanosti razlikuje od ovdje
spomenutih i pozitivnih i negativnih odgovora, moramo kazati
koje obilježje stit modela ne prihvaćamo. Prvo, ne čini se
posve prihvatljivim da se djelatnik dok praktički zaključuje nalazi
u stanju znanja u kojem su sve moguće povijesti odre ¯dene u
pogledu istinitosti elementarnih propozicija koje se javljaju u
frastici (komplementu) premisa. Drugo, generalizirani pojam
slijeda ne čini se primjenljivim na praktično zaključivanje.
Zadržimo se na obliku (B): ne čini se prihvatljivim da se kod
djelatnika koji vjeruje da ¤(p → q) ida¬¤q ikojinamjerava
učiniti da bude p «prijenos poželjnosti» na q mora blokirati zato
jer je moguće da neki drugi djelatnik ima istu namjeru prema p,
ali vjeruje da ¤(p → q) ida¤q, pa tu prijenosa poželjnosti doista
nema.
U Crossovoj logici diskrepancije oba oblika, (A) i(B) su
nevaljana. Donja slika daje protuprimjer za (B) gdje: w ² 4p,
206