u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

prilično dubok i da je možda povezan s ograničenjima statične
semantike i na njoj zasnovanim filozofijskim stavovima. Pokaže
li se da promjena semantičkog pristupa može izmiriti sukobljene
rezultate, dobit ćemo razlog koji potkrepljuje gornju dijagnozu.
4.1.8 Statična i dinamična semantika
Statična semantika je polazište za izgradnju dinamične. Značenje
neke rečenice je promjena koja nastaje na modelu s usvajanjem
te rečenica i koja za svoj ishod obično ima model u kojemu
vrijedi neka statičnavarijantaterečenice. Statična semantika
mora prikazati glavni dio našeg razumijevanja značenja pojedinih
rečeničnih vrsta, ali značenja svih rečenica u jeziku kojega
razmatramo ne moraju biti zahvaćene na taj način. Iako
su redukcije na logiku prvog reda moguće, ipak dinamički
definirane semantičke vrijednosti izgledaju kao da su nešto više
od heurističkog načela. U okviru funkcionalnog pristupa «update
semantike» razlikujemo dva osnovna odnosa rečenice prema
modelu. Rečenica može biti prihvaćena u modelu i rečenica
može biti prihvatljiva u modelu. Odnos prihvatljivosti svojstven
je «update semantici» tj. eliminativnoj semantici u kojoj se
proces usvajanja rečenica promatra kao jednosmjerni proces.
Apsolutno ishodište procesa usvajanja rečenicajepočetna točka
0 u kojoj nijedna rečenica nije usvojena. Ostali modeli mogu se
podjeliti na vrste: P i D su modeli koji dopuštaju daljnji razvoj
pri čemu su D-modeli dovršeni u smislu potpunog uklanjanja
neodre ¯denosti, dok su F -modeli konačni u smislu neodre ¯denosti
i neodredivosti. Modeli posljednje vrste obično se nazivaju
apsurdnim.
209