u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

prozor’. Ako takva zapovijed ipak bude izrečena, ona «neće
dodati ništa» početnoj zapovijedi. U nizu ’(i) Zatvori vrata
i otvori prozor! ... (ii) Vrata su zatvorena. Dakle, (iii)
otvori prozor.’ posljednja rečenica (iii) ne čini se neovisnom
o kontekstu. Ne čini se da s njome (iii) autoritet ovlašćuje
podložnika i na takvu radnju koja bi dovela do toga da i
vrata i prozor budu otvoreni. Nalog da se izvede takva, u
pogledu «zatvorenosti vrata» nespecificirana radnja svakako bi
predstavljao stavljanje van snage izvorne zapovijedi (i). S
takvom semantikom, u kojoj su imperativi neovisni o kontekstu
Segerberg [73] dobiva da je riječ o nevaljanom zaključku. 12
Drugim riječima, umjesto «Segerberg-čitanja» za (iii) ’Učini bilo
što da prozor bude otvoren!’, u sustavu L¦!·¡ dobivamo približno
ovakvo o kontekstu ovisno čitanje ’Izvedi neku, ali ne bilo koju
promjenu aktualnog stanja koja će dovesti do toga da bude slučaj
da je prozor otvoren’. U o kontekstu ovisnom čitanju radnja
opisana u (iii) ne može promijeniti izvorni cilj zadan premisom
(i) jer ona kreira kontekst koji odre ¯duje «raspon dopuštenih
radnji».
Izbor i ciljevi. Razlike izme ¯du semantike jezika L¦!·¡ i
dstit semantike (Belnapov krug) ne dopuštaju usporedbu osim
ako se ne bi pojam «potpunosti» premisa izgradio i u odnosu
na stit logiku. No, takvo proširenje nećemo ovdje poduzeti
već ćemo samo ocrtati glavnu ideju. Osnovna razlika izme ¯du
dviju semantika svodi se na to da je u prvom slučaju fokus
postavljen na ciljane promjene nekog odre ¯denog stanja stvari,
a u drugom na mogućnost izbora neke radnje. Neki djelatnik
koji ima mogućnost da izabere čin koji vodi do konjunkcijom
opisanog stanja stvari ne mora imati mogućnost izbora čina
koji vodi ostvarenju stanja stvari u kojem će biti istinit jedan
konjunkt ako je takvo stanje stvari neizbježno. Zbog toga dstit
logika deklarira dedukciju podcilja nevaljanom. Očigledno je da
premise [α dstit: p ∧ q] i p nisu «potpune» u odnosu na dstit
semantiku.
12 Protuprimjer daje čin hw, vi takav da w ∈kpk i v ∈k¬p ∧ qk, kojine
pripada skupu zapovijedi: kp ∧ qk ∈Γw ali hw, vi /∈ {hw, yi : y ∈kp ∧ qk},
pa zato kqk /∈ Γw.
67