u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

4. QL slijed τ! ² ϕ! reducira se na ² τ! → ϕ!. Odnos τ! ² ϕ!
ostvaruje se samo ako (*)
{hw, vi ∈C | Vw(τ!) = Vv(τ!) = >}
⊆© ª .
hw, vi∈W
×W | Vw(ϕ!) = Vv(ϕ!) = >
Uvjet (*) je klasična definicija slijeda.
3.7.2 Odgovor i pitanje
U nizu usput spomenutih primjera mogli smo uočiti da pojam
QL slijeda («promjena-provjera» dinamični slijed) ne zahvaća
sve dimenzije odnosa pitanje-odgovor. Intuitivno je prihvatljiva
ideja da je akcija postavljanja pitanja jednaka dijeljenju logičkog
prostora na me ¯dusobno isključujuće alternative. Tako ¯der, u tom
akcijskom okviru prihvatljiva je i ideja da konkluzija ne unosi
promjenu na stanju (ovdje kontekstu) proizvedenom tijekom
usvajanja premisa. No nije posve očigledno može li se logički
odnos τ! ²QL ϕ? izjednačiti s odnosom ’ϕ je odgovor na
pitanje τ?’. S jedne strane uvjet ∀C : C [τ!] [ϕ?] = C [τ!]
izgleda previše restriktivnim jer izjavne rečenice koje nose
informaciju mogu i ostvarivati i ne ostvarivati odnos QL slijeda.
Pogledajmo primjer, nakon pitanja ’Tko je P ?’ i rečenica
’a je P ’i’a nije P ’ mogu biti informativnim u odre ¯denim
kontekstima, ali ipak vrijedi samo Pa ²?xP x, dok ¬Pa 2
?xP x. S druge strane, iako vrijedi (Pa∧¬∃x(Px∧ x 6= a)) ²
?∃xP x ipak mogli bismo reći da odgovor ’Jedini P je a’
daje više informacija nego što se traži u jednostavnom da/nepitanju
’Je li itko P ?’. Evolucija predloženog modela dopušta
precizna razgraničenja. Ako po ¯demo od naznaka danih u [46]
i primijenimo determinaciju ovdje uvedenog pojma alternative
onda ćemo moći analizirati različite logičke odnose izme ¯du
izjavnih rečenica i pitanja. Groenendijk [46] unatoč majstorskoj
analizi, nije posve jasan u razgraničenjima. Najprije ćemo
promotriti njegove stavove, a potom predložiti poboljšanja.
178
Nije neobično pročitati to (ϕ! ² ψ? op.p.) kao: ϕ!
daje potpuni odgovor na ψ?, što je tek malo neprirodno