u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

propozicije kako bi opisala učinke pojedinih programa, dinamična
modalna logika dopušta propozicije čije vrednovanje
unekojtočki zahtijeva vrednovanje u drugim s tom točkom
povezanim točkama. Te karakteristične formule nazivaju se
u literaturi projekcijama. Projekcije možemo shvatiti kao
tvrdnje o programima. Programi su shvaćeni kao spoznajne
akcije inducirane s usvajanjem rečenica. U tom smislu je
dinamična modalna logika općenitija od onih formalno semantičkih
pristupa u kojima se rečenice tretiraju kao programske
instrukcije (imperativnog, a ne deklarativnog programskog
jezika). Dinamična modalna logika pruža razinu općenitosti
koja omogućava prikaz različitih načina na koji rečenice mogu
mijenjati informacijska stanja. Glavni oblici projiciranja rečenica
na informacijsko stanje uključuju prihvatljivost i prihvaćenost
njezinog informacijskog sadržaja. Osnovni postupci povezani
s rečeničnim informacijskim sadržajem uključuju njegovo
dodavanje i uklanjanje.
Primjer 3.13 Rečenica koja bi odgovarala uputi ’Prije ¯di u
informacijsko stanje u kojem je rečenica ¬p prihvatljiva!’ može
izazvati različite unutarnje akcije. Zamislimo situaciju u kojoj
suprug i supruga raspravljaju o tome koje je njihovo dijete
slomilo vazu. Zbog svojih razloga žena tvrdi da je krivac Ana, ali
budući da se u svojim naga ¯danjima oslanja i na muževe razloge,
čuvši kako on kaže (i), «Možda Ana nije slomila vazu», ona
mijenja svoje informacijsko stanje uklanjanjem onog sadržaja
koji rečenicu ’Ana nije slomila vazu’ čini neprihvatljivim.
Koristeći operatore djelovanje rečenice (i) možemo prikazati s
con(do(exp¬p)).
Udinamičnoj modalnoj logici susrećemo dvovrstan jezik koji
se razlikuje od jezika dinamične propozicijske logike jer se
rečenice uzajamno pozivaju. Dat ćemo analizu jednog sustava
dinamične modalne logike slijedeći uglavnom de Rijkeov pristup
iz [68]:
Definicija 3.7 Sintaksa jezika dinamične modalne logike LDML =
142