u perspek - Filozofski fakultet u Splitu

Glavne opcije su sljedeće: (i) rečenicu možemo dinamički
interpretirati kao funkciju čiji je argument informacijsko stanje,
(ii) interpretaciju možemo definirati kao funkciju čiji je argument
rečenica, a vrijednost — odnos izme ¯du informacijskih stanja.
U funkcionalnom pristupu rečenica se interpretira kao
funkcija [·] :℘W 7→ ℘W . Njezini argumenti su informacijska
stanja. Mogli bismo reći da u ovom pristupu rečenicu
promatramo u jednom prijelazu stanja. Relacijski pristup je
općenitiji jer nam kao dinamičko značenje rečenicedajesve
parove stanja, od kojih prvi predstavlja informacijsko stanje
djelatnika koji usvaja rečenicu, a drugi informacijsko stanje u
kojem je rečenica usvojena. Dva pristupa nisu u konfliktu jer
bismo
· funkcionalni pristup, [ϕ] σ = σ 0
· i relacijski, kϕk r = {hx, yi |x v y ∧M,y ² ϕ}
mogli povezati, ali ne i poistovjetiti, na sljedeći način
kϕk f = {hx, yi |[ϕ] x = y} .
Ipak razlike izme ¯du funkcionalnog i relacijskog pristupa
ostaju ako je pretpostavljeno informacijsko ure ¯denje takvo da
dopušta relacije vrste 1−n, što bi odgovaralo nedeterminističkim
akcijama. Pristup kojeg je izložio de Rijke dopušta takav tip
odnosa (ne-injektivnog preslikavanja), zato kϕk r 6= kϕk f ,ali
kϕk f ⊂ kϕk r . Zbog ovakvog tipa relacije (1 − n) potrebno
je napraviti razliku izme ¯du ’stroge’ i ’blage’ izmjene stanja
(’loose and strict downdate/update’ [12]). Minimalnu (striktnu)
ekspanziju 27 definiramo s
kmin − exp(ϕ)k =
= {hx, yi |x v y ∧M,y ² ϕ ∧¬∃z(x v z @ y ∧M,z ² ϕ)} .
27 Važno je uočiti da u definiciji minimalne ekspanzije moramo koristiti uvjet
’¬∃z(x v z @ y)’,ane’¬∃z(x @ z @ y)’. Druga formulacija dopušta slučaj
u kojem: x 6= y, x ² ϕ, y ² ϕ i hx, yi ∈kmin − exp(ϕ)k.
145