evaluacija reforme obrazovanja u crnoj gori - Zavod za školstvo

Miloš Bešić, Tomislav Reškovac
osjećaj utemeljen u objektivnim činjenicama ili ne, utisak je da se nastavnici/nastavnice ne osjećaju
vlasnicima reforme i dosta su usamljeni u svom radu.
3.3 OCJENA REFORME OBRAZOVANJA IZ PERSPEKTIVE DIREKTORA/DIREKTORICA
OSNOVNIH ŠKOLA U CRNOJ GORI – GRUPNI INTERVJU
PROMJENE KOJE JE DONIJELA REFORMA
Prvo pitanje koje je postavljeno direktorima/direktoricama osnovnih škola koji su obuhvaćeni intervjuom
bilo je da navedu osnovne razlike između novog, reformisanog sistema osnovnog obrazovanja i onog
koji mu je prethodio. Odgovori i reakcije su bile različite, od onih koji su izrazito zadovoljni i ističu samo
pozitivne promjene, do onih koji imaju veoma konkretne primjedbe i ukazuju na probleme.
Prevashodno, svi kao značajnu promjenu navode povećanje broja godina školovanja sa osam na devet.
Odnos direktora/direktorica prema ovoj izmjeni varira. Tako jedan od njih ne krije nezadovoljstvo
povećanjem broja godina koje djeca provode u školi. „Šta smo dobili ako djeca dobijaju iste testove, a
više je godina školovanja“, pitaju se, kako kaže, roditelji, a on na to nema odgovor. Naprotiv, smatra da
se djeci bez posebnog razloga uzima „godina najljepšeg djetinjstva“. U tom smislu se, prema njegovom
mišljenju, bez dovoljno razmišljanja pošlo za primjerom Slovenije u kojoj zbog većeg ekonomskog
razvoja dominiraju drugačiji uslovi. Kako je reformu sustigla ekonomska kriza, svi nedostaci dolaze do
punog izražaja. Jedna od direktorki/direktorica smatra da je umjesto devet razreda trebalo prosto
propisati obavezno predškolsko vaspitanje: „Morala sam kao pedagog da upišem djecu koja su napunila
tek 5 godina i to se u kasnijem školovanju pokazalo kao jako loše po tu djecu“. Drugi ispitanik navodi
primjer da je ovaj dio reforme u početku imao ozbiljne probleme i da je prve godine gotovo četvrtina
roditelja odbila da upiše djecu u školu sa šest godina. Ipak, kaže on, to se već sljedeće godine izmijenilo i
devetogodišnja škola je zaživjela. „Učitelji kažu da se djeca nekako ponašaju komotno godinu dana i da
poslije toga, kada pođu u drugi razred, ne mogu da shvate da su obaveze mnogo veće i da ih prosto
odjednom sve to pritisne, te da moraju savladati i po nekoliko slova i materiju iz matemarike i prirode“.
Druga ispitanica ima veoma pozitivno mišljenje o reformi. Ona je objasnila da je njenoj školi u posjeti bila
upravo delegacija iz Slovenije koja je zaključila da se u njihovoj školi „osjeća kao u svojoj kući“. Uvedeno
je inkluzivno obrazovanje, a posebno se vodi računa o tome da časovi budu dizajnirani tako da aktiviraju
učenike/učenice: „Naši nastavnici znaju, počev od pripravnika do njegovog mentora, kažemo da je čas
uspio ako su đaci bili aktivniji od nastavnika“. Takođe, među direktorima/direktoricama ima onih kojima
se povećanje broja godina trajanja osnovnog obrazovanja dopada. „Znate, kod nas je bio problem da
nije dosta djece bilo obuhvaćeno predškolskim obrazovanjem i sada je taj problem na neki način riješen
po vertikali. Šestogodišnjaci imaju posebnu finu priču i
veoma interesantne udžbenike“. Posebno je dobro, prema
mišljenju ove ispitanice, to što prvi razredi imaju „Naši nastavnici znaju, počev
vaspitače/vaspitačice koji su veoma kreativni u osmišljavanju
od pripravnika do njegovog
časova, te je ambijent u učionici značajno promijenjen. Djeca
su spontanija i neposrednija. S druge strane, u nekim mentora: kažemo da je čas
školama kažu da im upravo nemogućnost da angažuju
vaspitače/vaspitačice pričinjava značajan problem i da uspio ako su đaci bili aktivniji
postojeći kadar nije osposobljen da radi s tako malom
od nastavnika.“
djecom.
107