evaluacija reforme obrazovanja u crnoj gori - Zavod za školstvo

Miloš Bešić, Tomislav Reškovac
• Sistem nadzora je kvalitetno reformisan, te su nadzornici/nadzornice doživljeni ne kao
neprijatelji nego kao konstruktivni sagovornici/sagovornice u ispravljanju postojećih
nedostataka u nastavi.
• Došlo je do usklađivanja ishoda učenja sa evropskim standardima što je posebno vidljivo u
nekim oblastima, kao što je npr. učenje jezika („U evropskom okviru podijeljeni su nivoi
poznavanja jezika – A, B, C, pri čemu je C najviši nivo i naši programi su usklađeni sa tim
okvirom i sa tim nivoima.“).
• Popravili su se materijalno-tehnički uslovi rada u školama.
Najčešće pominjani problemi su pak:
• Nedosljedno sprovedeni osnovni principi reforme u pisanju udžbenika za starije godine
(„Problemi su nastajali s višim razredima, kada su se uključili u rad na tim udžbenicima i ljudi
koji nijesu bili obuhvaćeni reformom, koji su odlični eksperti za određenu oblast, ali nijesu
ništa znali o aktivnom učenju i dolazili su s nekim svojim idejama koje su oni ponijeli kada su
bili učenici ili studenti.“).
• Problemi u implementaciji principa aktivne nastave („Ono što je jedan profesor na početku
konstatovao vrlo često je to kvaziaktivna nastava. U formi jeste. Učenici/učenice su
podijeljeni u grupe, ali sami zadatak koji oni rade nema smisla, nije usklađen sa tom
formalnom, tom vrstom interakcije.“). I drugi sagovornici/sagovornice su imali svoje
primjere da se principi reforme ne poštuju. Tako je jedna od sagovornica ispričala događaj iz
svog iskustva: „S vremena na vrijeme i dalje imamo pojedinačne slučajeve za koje čujete, pa
sam tako u ponedeljak imala seminar sa mentorima, gdje mi je čovjek prišao i rekao da je
njegovo dijete u četvrtom razredu (...) imalo
kontrolni i da je u odjeljenju bilo 16 jedinica. U
četvrom razredu na kontrolnom ne može biti
toliko jedinica i tu očigledno nešto nije u redu.
Nastavnik očigledno ne radi na adekvatan
način, ili su mu možda ciljevi pogrešni...“
• Decentralizacija nije uspjela. Prenos od
političkog odlučivanja ka stručnom odlučivanju
se nije okončao. Naprotiv, nakon početnog
pomaka u tom pravcu, došlo je do vraćanja na
„Ja mislim da apsolutno nijesmo
uspjeli u decentralizaciji zato što
ne postoji politička volja. Zatim,
u načinu izbora rukovodilaca –
nijesu uvijek birani po stručnoj
kompetentnosti.“
staro. Za to su sagovornici/sagovornice u više intervjua dali konkretne primjere: „Ja mislim
da apsolutno nijesmo uspjeli u decentralizaciji zato što ne postoji politička volja. Zatim, u
načinu izbora rukovodilaca – nijesu uvijek birani po stručnoj kompetentnosti“. I drugi
sagovornici/sagovornice su imali slične primjedbe. Tako jedna od njih kaže: „S nekim
rješenjima sistem je vraćen unazad – izbor rukovodilaca škole kao primjer... ne kažem da je
on bio idealan, ali nijesmo imali dovoljno podataka koji bi govorili da taj proces treba vratiti
na sadašnji model“. Treći kaže: „Odluke se donose u nekom užem krugu ljudi, a mimo
konsultacija ljudi iz ovih institucija koje jako dobro znaju svoj posao“.
• Obrazovanje nastavnika/nastavnica ne prati reformu („To mogu da vidim u komunikaciji sa
mlađim nastavnicima, profesori na fakultetu još uvijek sa njima rade frontalno, a time
indirektno šalju poruku da je to način rada koji treba da primjenjuju kasnije u svom poslu.“).
• Stručne obuke nastavnika/nastavnica su samo u prvom krugu rađene neposredno, dok se u
drugom krugu oslonilo u velikoj mjeri na prenos znanja među samim
nastavnicima/nastavnicama, što nije dalo dobre rezultate („Samo prva generacija nastavnika
je obučena u kompletnom programu, a oni su dalje kaskadno obučavali svoje kolege u
školama, što lično mislim da nije bilo baš najbolje rješenje.“).
145