evaluacija reforme obrazovanja u crnoj gori - Zavod za školstvo

Kada su u pitanju institucije koje su pomogne razvoj
mehanizama evaluacije, ispitanici/ispitanice su pomenuli Zavod
za školstvo i Centar za stručno obrazovanje. Komunikacija sa
ostalim institucijama je generalno na visokom nivou, izuzev
onih primjedbi koje su navedene na početku izvještaja.
Na samom kraju, jedan od ispitanika je bio veoma iskren, pa je
objasnio domete evaluacije na sljedeći način: „Postoje
profesori koji vrše samoevaluaciju kroz ankete koje daju
đacima i koji pokušavaju da unaprijede sebe, dok postoje i
profesori koji sebe smatraju bogovima“.
Miloš Bešić, Tomislav Reškovac
„Sad smo imali nadzor Zavoda
za školstvo, poslali su nam
izvještaj. U početku sam imao
rezervu, ali kada sam vidio
kompletan izvještaj, koje
segmente obuhvataju, vidio
sam da ti neki parametri koje
SARADNJA S INSTITUCIJAMA I PROTOK INFORMACIJA
U ovom dijelu direktori/direktorice su pitani da ocijene kvalitet
spoljnjih evaluacija i nadzora koji vrše drugi prosvjetni organi
te da ocijene komunikaciju sa njima. Odgovori nijesu bili
jedinstveni, mada je bilo mnogo više pozitivnih odgovora nego negativnih komentara.
su koristili bili vrlo dobri”.
Kada je u pitanju nadzor koji vrši Zavod za školstvo, svi direktori/direktorice su bili veoma zadovoljni.
Prema njihovom mišljenju, taj posao se obavlja veoma profesionalno i rezultat je veoma objektivna slika
o stanju na terenu, iako je, kako kažu dosta „stroga“.
„Sad smo imali nadzor Zavoda za školstvo, poslali su nam izvještaj. U početku sam imao rezervu, ali kada
sam vidio kompletan izvještaj, koje segmente obuhvataju, vidio sam da ti neki parametri koje su koristili
bili vrlo dobri. Oni imaju sedam, osam nivoa ocjena, mi smo dobili dosta visoku ocjenu, s tim što su oni
sve falinke naveli, odnosno dali nam preporuku za akcioni plan koji smo mi uradili i poslali njima“,
objasnio je jedan od direktora.
Direktori/direktorice su posebno zadovoljni veoma precizno razrađenom metodologijom sa velikim
brojem parametara. Među njima je bilo više onih koji smatraju da su im ove evaluacije toliko korisne da
bi trebalo da se sprovode češće. Tako su neki predlagali da se umjesto nadzora na svake četiri godine,
kakvo je stanje sada, uvede kontrola na dvije ili čak svake godine.
Ipak, sa ovim se ne slažu baš svi ispitanici/ispitanice. „Veliki je pritisak na nastavnika, puno je kontrole
koja se u praksi pravi prema njima, prvo pritisak od učenika, pa od roditelja, pa od kolega, pa od
pedagoga i mene, pa dolaze razni predavači i stručni ispiti i hospitacije, pa nadzornici, pod stalnom su
tenzijom i stresom i mislim da nije dobro češće vršiti kontrole. Kontrola kao oblik uvida u rad pojedinca,
da, ali ne previše, jer profesor ne biva ničim nagrađen za svoj rad“, kazao je jedan od direktora.
Jedan od ispitanika je izrazio želju da ovi izvještaji budu adresirani pojedinačno. „Problematično je to što
mi, nakon posjete nadzorne službe, dobijamo sliku rada škole u vidu izvještaja koji je u suštini opšti. On
govori o određenim nastavnim predmetima, po aktivima, i dobijamo izvještaje za se profesore, gdje se
pojedinac ne može naći. Treba da postoji adresa, da svako zna“.
Kada su u pitanju prosvjetne inspekcije, prema riječima ispitanika, one dolaze rutinski i zato ne mogu da
utvrde „neku širu sliku“. Povremeno dolaze i na osnovu anonimnih prijava i „to su često neprijatne
stvari“.
Kada je komunikacija s nadležnima u pitanju, treba napraviti razliku između Zavoda, Centra i Ispitnog
centra s jedne strane, za koje je gotovo nepodijeljeno mišljenje da su veoma uslužni i da je komunikacija
129